Prije nekoliko dana mlada grupa iz Sarajeva “Srklet” objavila je album “Povratak nepismenih”. Ime – tako jednostavno, a neki bi rekli i tako točno – mnoge je natjeralo na razmišljanje.
Što je danas nepismenost?
Iako pismenost u užem smislu znači sposobnost čitanja i pisanja, ovdje je riječ o nekim drugim, opasnijim stvarima.
Danas se vodi žestoka borba između pismenih i nepismenih, nažalost, u kojoj potonji velikim dijelom prednjače.
Da li nepismenost znači kada se vrate davno iskorijenjene dječje bolesti, da li je nepismenost kada „ljudi na položajima“ slijepo otimaju, varaju i uništavaju sve oko sebe, a narod šuti, da li je nepismenost kada se pojedinci hvale na sva usta njegovo neznanje, a to postaje trend i model ponašanja drugima, je nepismenost ubijanje i mučenje nevinih životinja po našim ulicama, nepismenost je kad se netko hvali da ne zna i ne želi znati pisati ćirilicom/latinicom , jel nepismenost zato netko puni ulicu…?
Je li nepismenost bacanje smeća kroz prozor stana ili automobila, mokrenje u bazenu, odlazak liječniku preko reda, je li nepismenost ogovaranje, laganje, podmetanje…?
Ovo su, uglavnom, “blagi simptomi” nepismenosti i na njihovom popisu, iako materijala ima dosta, ovdje ćemo se zaustaviti, uz poruku: “Znanje je oduvijek bila moć, pa je shodno tome jasnije zašto živimo u nemoćno društvo.”
