Minimalna plaća je vječita tema u Federaciji. Unatoč povijesnom proračunu, minimalna plaća iznosi samo 619 KM. Obećani iznos od 1.050 KM još uvijek čeka zeleno svjetlo s federalne razine vlasti. Skup fiskalnih zakona također je na crvenoj boji. Radnici odlaze iz zemlje, a poslodavci gube strpljenje, piše Federalna televizija.
Najavljena minimalna plaća za poslodavce nije i nikada ne smije biti najveći problem, već je problem dugogodišnja i iscrpljujuća borba za ukidanje fiskalnih i parafiskalnih opterećenja, odnosno barem njihovo smanjenje – Mario Nenadić, ravnatelj Udruga poslodavaca Federacije BIH, istaknuli su u gostovanju u Dnevniku 2 Federalne televizije.
Istih problema, kaže, imaju i oni koji primaju minimalnu plaću kao i oni koji imaju nešto veću plaću, koji su se školovali i obučavali kako bi bili adekvatno plaćeni.
– Vlada, poslodavci i sindikati svakako će morati uspostaviti zapostavljeni ekonomsko-socijalni dijalog kako bismo dobili najavljeni set fiskalnih reformi, smanjenje parafiskalnih opterećenja i krenuli u ozbiljne razgovore o podizanju standarda radnika u realnom sektoru u Federacije što je prije moguće – kazao je.
Fiskalni propisi
Prema njegovim riječima, poslodavci su jedini koji su dosljedni u razgovorima o poboljšanju okruženja, sastaju se tjedno, a razgovaraju i s predstavnicima vlasti na različitim razinama, ali bez rezultata zbog nepovezanosti poslodavaca, vlasti i unije – horizontalne i vertikalne – što je nužno.
– Vlada je imala vremena od travnja prošle godine, kada je formirana, a vjerujemo da ćemo fiskalne propise dobiti 1. srpnja ove godine, jer je tako najavljeno. Imamo sporadične ad hoc bilateralne sastanke s vlastima, međutim nema ključnih sastanaka preko Gospodarsko-socijalnog vijeća ili nekog drugog oblika dijaloga gdje bismo sjeli mi – vlast, poslodavci i sindikati – kaže Nenadić.
Kad je riječ o visini minimalne plaće koju bi poslodavci mogli podnijeti, Nenadić ističe da sve ovisi o setu fiskalnih reformi.
– Ako se radi o plaći koju treba definirati na temelju postojećeg stanja – nema puno prostora za povećanje u odnosu na ono što je Vlada nedavno usvojila. No, ako sjednemo i napravimo ono što su poslodavci davno predložili, a to su značajne reforme u fiskalnoj politici, onda se vidi koji je to prostor koji je realan i unutar kojeg se poslodavci mogu kretati kako bi svojim radnicima omogućili veće plaće. – kaže Nenadić .
Posebno su, ističe, važni parafiskalni nameti.
– Ne znamo više zašto ne plaćamo parafiskalne namete: za šume, turizam, vode, tu su nameti za registraciju vozila… I to 3.200. Kada uzmete fiskalne namete i obveze, na svakih 1.000 KM isplaćene plaće dugujete oko 760 KM samo fiskalnih opterećenja. Pritom – gdje su parafiskalna opterećenja, gdje je enormno skupo zdravstvo i obveze iz područja zdravstvenog osiguranja. Jedina smo zemlja u Europi gdje poslodavac svojim zaposlenicima plaća 42 dana obveznog bolovanja – dodao je Nenadić.
Upitan za komentar zašto nema dijaloga unutar Gospodarsko-socijalnog vijeća, kaže da je to pitanje za nadležne, s obzirom na to da poslodavci i sindikati već mjesecima kontinuirano vrše pritisak da se obnovi dijalog s vlastima.
– Potreban nam je aktivan dijalog i za mjesec dana da imamo dva sastanka tjedno – riješili bismo mnoga pitanja. Spremni smo na dijalog i ponudili smo rješenja. Mora doći do njega jer ovo ne ide u dobrom smjeru – kaže Nenadić.
Nedostatak radne snage
Osvrnuo se i na problem nedostatka radne snage koji je, kaže, trenutno jedan od ključnih problema u funkcioniranju gospodarstva i realnog sektora u Federaciji BiH.
– Na evidenciji u Federaciji BiH imamo više od 270.000 nezaposlenih osoba. Tvrdimo da ih s tog popisa nema više od 35 do 40 tisuća koji su aktivni tražitelji posla. Najveći broj prijavljen je na zdravstveno osiguranje i neke oblike socijalnog osiguranja. To stvara iluziju, lažnu sliku i stvara ogromne troškove. To se hitno mora promijeniti – kaže Nenadić.
Ističe kako poslodavcima nije u interesu da netko izgubi pravo na zdravstveno osiguranje, već su spremni podržati inicijativu “Zdravlje za sve”, pa makar to i skuplje koštalo, a sve s ciljem da imamo ljude koji žele raditi na evidenciju nezaposlenih.
– Kao odgovor na nedostatak radne snage u Federaciji BiH, jako smo zainteresirani za liberalizaciju uvoza domaće radne snage samo tamo gdje se domaća radna snaga ne može osigurati. Slovenija je prošle godine uvezla više od 100.000 radnika, Hrvatska gotovo 160.000, a BiH samo 3.500 radnika – rekao je Nenadić.
