Natalija Stevanović rođena je prije točno 20 godina u Beogradu, a do danas nije proživjela nijedan dan u životu bez zdravstvenih problema, terapija, komplikacija, a smrt ju je pratila gotovo na svakom koraku.
Pravi div
Dobila je nadimak Nika, prema grčkoj božici pobjede, a život joj je svakodnevna borba na rubu života i smrti zbog brojnih dijagnoza. Njezina želja i volja za životom, međutim, demantira sve crne slutnje, zbog čega je zdravstveni radnici smatraju medicinskim čudom, prenosi Blic.rs
Natalija Stevanović rođena je mrtva u 22. tjednu trudnoće i otkako je reanimacija nosi brojne posljedice teških dijagnoza, čemu je pridonijela i stravična prometna nesreća koja se dogodila kada je imala pet godina, nakon čega je doživjela klinička smrt, potres mozga i hematom, prijelom lubanje, prijelom bedrene i stidne kosti, unutarnje krvarenje i ruptura plućnog tkiva.
Bila je u komi 15 dana, a trenutno ima hidrocefalus, epilepsiju, cističnu fibrozu, dijabetes, celijakiju, aplastičnu anemiju, gastroparezu ili paralizu želuca, akutnu megakariocitnu leukemiju, cerebralnu paralizu.
Nika ima veliku želju za životom i želi jednog dana postati neurokirurg. Teška je samo 34 kilograma i visoka 159 centimetara, no smatra se pravom divom kada je u pitanju želja za životom.
Stalna borba
– Od veljače sam jako loše, u ožujku i travnju sam bio u bolnici. Život mi je bio ugrožen, bilo je jako teško. Sada sam doma, danas mi je rođendan i već sam puhala u svjećice. Zaželio sam želju, iskreno se nadam da će mi se ostvariti. Trebam transplantaciju matičnih stanica koštane srži, kažu liječnici što prije, ali dok ne skupim dovoljno novca, ne mogu računati na transplantaciju. Zadnji put sam bila u Ukrajini na transplantaciji koštane srži i rezultati su bili dobri, ali je u toj zemlji počeo rat, a moje zdravstveno stanje se s vremenom pogoršavalo – rekla je Nika.
Dodaje da godišnje slavi dva rođendana, jedan u ožujku, jer je preživjela nesreću 24. ožujka 2009., zbog koje je tri puta reanimirana i 6. lipnja, kada je već pri rođenju bila “otpisana”.
– Mnogi su mi predviđali brzi odlazak, ali ja volim živjeti i boriti se najbolje i koliko god znam. Nakon nesreće ubrzo mi je dijagnosticirana cerebralna paraliza i rečeno mi je da ću živjeti na aparatima kao biljka, da neću moći hodati ni govoriti. Posljednji mjeseci su mi bili izuzetno teški, ali opet sam tu i danas slavim život – kaže hrabra Natalija.
Za transplantaciju koštane srži, rehabilitaciju, analizu i sve ostalo što prati njeno liječenje, uz putne troškove i smještaj, potrebno joj je oko 37 milijuna dinara, a zahvalna je svima koji je podržavaju kroz Fondaciju Budi human.
Rođendanska želja
– Volio bih jednog dana biti najbolji neurokirurg, po uzoru na dječjeg neurokirurga dr. Milan Mrdak, kojemu svaka čast što je živ. On je jedini vjerovao da ću uspjeti, da ću se probuditi iz kome. Zahvalan sam svima koji vjeruju u mene. Nakon dva mjeseca svega što sam prošla po bolnicama, sada na tjednoj bazi rade razne pretrage. Bila je teška situacija, neke su mi terapije mijenjane, pregledi i intervencije, ali idemo dalje. Želim živjeti – kaže Nika.
