Kako smo pisali u više navrata, domaći političari se nisu mogli, ili jednostavno nisu htjeli dogovoriti oko izmjena Izbornog zakona, odnosno tehničkog dijela koji podrazumijeva transparentniji izborni proces i sustav – jedan čovjek, jedan glas.
Nije se radilo o velikim promjenama, nego o onom osnovnom što svaka demokratska država treba imati u svojoj srži. Nekima se to nije svidjelo, jer zašto bi, pobogu, radili na nečemu što bi spriječilo izborne krađe, na temelju kojih su pojedini ljudi sebi osiguravali mandate. Bolje ovako, prodavanje magle građanima, kvazidomoljublje, nuđenje same mržnje prema drugima i drugačijima.
A onda je visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini Christian Schmidt po tko zna koji put legitimno iskoristio bonske ovlasti i ponovno postao trn u oku spomenutima. I to su, čini mi se, čekali.
Protiv mogućih Schmidtovih odluka glasno su protestirali i prije nego što ih je donio, dok je još samo upozoravao. Dok, u isto vrijeme, nisu ni prstom maknuli da bilo što učine. Tome u prilog ide i činjenica da je u manjem bh. entitetu unaprijed pripremili “vlastiti izborni zakon”. Zaključak je jasan – nije im palo na pamet raditi ono za što su izabrani, već im je važnije baviti se Uredom visokog predstavnika, američkim veleposlanstvom i veleposlanikom Michaelom Murphyjem te Njemačkom, zemljom iz koje Dolazi Schmidt. Da, imali su vremena, volje i želje da sjednu i naprave nekakav entitetski zakon, koji, nadamo se, neće ići dalje od postojećeg nacrta, ali ne i da rade na postojećem zakonu.
Ekskluzivnost će pojesti ovu zemlju. Zbog tvojih glupih poteza i dalje smo na začelju Europe i svijeta. Zbog vašeg nacionalizma i pretenzija da odbacite druga dva konstitutivna naroda (ovo se odnosi na Bošnjake, Hrvate i Srbe) međunarodna zajednica je i danas toliko prisutna u Bosni i Hercegovini. Ne dopuštate nam da idemo naprijed. Hoćete da glasaju mrtvi, da se iznose listići i donose već ispunjeni na biračka mjesta, da se daje mito za glas.
Zar je moguće da ti “stranci”, kako ih nazivate, žele više dobra ovoj zemlji od vas koji ste u njoj rođeni, školovani, zaposleni, podizali obitelji?!
Dokle je – samo naprijed Šmit! Nažalost, morate obaviti posao za one kojima je potreban.
