Proteklu godinu obilježile su brojne tragedije i ratovi širom svijeta, kazao je u razgovoru za BiH. izdanje Večernjeg lista vrhbosanski nadbiskup mons. Tomo Vukšić, dodavši kako je 2024. godina bila i godina nade za katoličke vjernike.
– U zaglušnoj grmljavini prijetnji i nasilja čuli su se i brojni glasovi nade, Isusovih navjestitelja i svjedoka te općenito dobrih ljudi. Posebno trebamo biti zahvalni za beatifikaciju i kanonizaciju velikog broja Isusovih učenika koji su na herojski način živjeli kršćanske kreposti ili čak umrli kao mučenici kao Isusovi svjedoci. To je doista veliki znak nade za Crkvu u sve većem broju svetaca i blaženika. Taj znak i njegovu poruku treba uočiti, na ispravan način čitati i slijediti njihov primjer dobrote, svjedočanstva, vjernosti i hrabrosti – rekao je mons. Vukšić.
Podsjetio je da se 2024. obilježava 600. obljetnica rođenja kraljice Katarine, a počele su i pripreme za obilježavanje 1100. obljetnice splitskih sabora i hrvatskog kraljevstva, povijesnih događaja koji će se svečano obilježiti početkom srpnja 2025. u Tomislavgradu.
Mons. Vukšić je istaknuo kako je jedan od velikih izazova vremena u kojem živimo borba protiv pokušaja “zamagljivanja božićnih blagdana”.
– Veliki je izazov za kršćane i cijelu Crkvu što se na razne načine, pa i neprimjerenom bukom i štandovima na tržnicama, kršćanske blagdane pokušava “osloboditi” od Boga. Tako je vrlo prepoznatljivo nastojanje da se Božić „slavi“ bez Isusa. Neki čak pokušavaju njegovo ime zamijeniti nazivom “Seasons Holidays”, ili kako bismo mi to preveli, kao da je to npr. sezonska paprika u proljeće ili jabuka u jesen. I dok treba biti zahvalan Bogu i demokratskim društvima na slobodi vjere i mogućnosti njezina očitovanja, u kojemu se vjerski sadržaji i slavljenja mogu pojavljivati iu javnom prostoru, što treba njegovati i podupirati, valja također upozoriti da ima i događaja u kojima se nude sadržaji koje Isus nikada ne bi odobrio niti se s njima složio – kazao je vrhbosanski nadbiskup.
2024. godina ostat će zapamćena i po odluci Vatikana kojom je Međugorju dodijeljen status “Nihil obstat”.
– Međugorje je tim dokumentima prihvaćeno kao mjesto pobožnosti ne ulazeći u pitanje autentičnosti. Ovim se novim dokumentima zapravo vratila neka starija praksa u kojoj pitanje vjerodostojnosti podrijetla nije uvijek bilo ključno pravilo, nego prvenstveno duhovna dobrobit vjernika i liturgijska ispravnost u mjestu okupljanja. Primjerice, Loreto u Italiji spada u tu kategoriju nedokazane autentičnosti podrijetla, iako na nešto drugačijoj razini, a vezano uz to i Trsat u Hrvatskoj. Drugim riječima, kako sada stvari izgledaju, novi dokumenti su se nekako vratili na pozicije “Zadarske deklaracije” s kraja prošlog stoljeća, u kojoj je rečeno da vjerodostojnost nije dokazana, ali da vjernici, koji doći u Međugorje, treba im pružiti pastoralnu i liturgijsku skrb – podsjetio je Vukušić .
Na kraju razgovora osvrnuo se na političku situaciju u Bosni i Hercegovini, istaknuvši kako se nada da će naša zemlja 2025. godine ubrzati svoj europski put.
– Pravi lijek za političku situaciju u Bosni i Hercegovini bio bi prelazak iz stanja nedovršene države u moderne standarde državnog uređenja. U tom smislu, smatram da bi ubrzani proces europskih integracija i prihvaćanje ovih pravnih i životnih standarda bila velika sreća za ljude koji ovdje žive. Bio bi to i put prema rješenju sigurnosnog pitanja, a samim time i sreći za cijeli ovaj dio Europe. Drugim riječima, 2025. godine volio bih vidjeti Bosnu i Hercegovinu u dijalogu i na ubrzanom putu europskih integracija, jer tada bismo svi mi koji živimo ovdje i drugi u ovom dijelu svijeta imali razloga biti puno zadovoljniji, mirniji i sigurniji nego u ovoj državi – kazao je u razgovoru za bh. izdanje Večernjeg lista vrhbosanski nadbiskup mons. Tomo Vukšić.
