Na današnji dan, 1992. godine. Prve granate su ispaljene u Goražde, najavivši početak opsade ovog grada, koji je trajao 1336 dana, sve do potpisivanja sporazuma Daytona. Grad s desecima tisuća izbjeglica iz susjednih, tada su već okupirale općine, u okolišu bez struje, vode, ne-naoružanih branitelja Goražda, tri i pol godine nekoliko korpusa VRS-a, Rusije, Ukrajine i drugih zemalja.
Obrana Goražde tijekom agresije u Republici Bosni i Hercegovini jedan je od najvažnijih i najvažnijih primjera otpora i trajnosti braniča – Arbih, MUP, ali i stanovništvo u cjelini. Unatoč izuzetno ozbiljnim uvjetima, višegodišnjim potpunim blokovima i stalnim napadima, u kojima su šanse za preživljavanje i obranu bile minimalne, grad nije pao pod kontrolu većeg srpskog agresora – zahvaljujući odlučnosti branitelja i hrabrosti ljudi koji su ustrajali u najtežim okolnostima. Goražde je bio okružen neprijateljskim silama koje su se svakodnevno granatirale, ali unatoč svemu, duh otpora nije bio slomljen. Civilno stanovništvo, rame s braniteljima, pokazalo je nevjerojatnu snagu, organizaciju i solidarnost, u uvjetima kroničnog nedostatka hrane, lijekova i osnovnih potrepština. Iako je proglašena sigurna zona UN -a, izvedeni su brojni ratni zločini, ali grad je uklonjen – kao stalni svjedok ljudske izdržljivosti i borbu za “Puls” dr. Muamer Džonanović, direktor Instituta za istraživanje zločina i međunarodnog zakona UNSA.
Dodaje da iz ove vremenske udaljenosti i dalje vrijedi pitanje preživljavanja države Bosne i Hercegovine.
– Lekcije iz razdoblja agresije, ali i sama obrana Goražde, jasno ukazuju na to da moramo izgraditi snažnu unutarnju stabilnost i više se oslanjati na njihove vlastite sposobnosti. Opstanak i budućnost Bosne i Hercegovine mogu pružiti samo one koji istinski vole – onima koji ne koriste, ali i sačuvaju, grade i štete, kako djela, kao i institucije, narod i suverenitet – Jananović.
