Ljubičasta i žuta uzgajaju se širom svijeta oko 1100 godina, dok narandžasta postoji tek oko 500 godina, a postala je popularna tek prije oko 300 godina.
Sve boje koje danas postoje proizašle su iz divlje bijele mrkve, koja je bila mnogo manja i više se koristilo njeno lišće i sjeme kao lijek, prije nego što je njihovo “korijenje” uzgajano za hranu.
– U 17. vijeku nizozemski uzgajivači kultivirali su narandžastu mrkvu kao počast Williamu Oranskom, koji je vodio borbu za nizozemsku nezavisnost, i tako se boja zadržala – piše The Washington Post.
Hiljade godina historije žute, bijele i ljubičaste mrkve izbrisano je u jednoj generaciji. Duga narančasta nizozemska mrkva prvi put je pismeno zabilježena 1721. godine, prema Svjetskom muzeju mrkve.
Ona je bila prethodnik narandžaste mrkve Horn, od koje potječu sve moderne, zapadnjačke sorte. Mrkva Horn potječe iz nizozemskog grada Hoorn.
