Milo Đukanović je na 2BS forumu u Budvi objasnio kako smatra da je Crna Gora potvrdila da ima unutarnji kapacitet za reforme i pridruživanje Europskoj uniji.
– Nažalost, ne možemo ne primijetiti stagnaciju koju su donijele protekle četiri godine. U tom razdoblju došlo je do ozbiljnog rušenja onih krhkih postignuća koja smo postigli od 2006. do 2020. godine. I to svih, od sigurnosti, preko gospodarstva i javnih financija, do obrazovanja i zdravstva – rekao je Đukanović.
Dodaje da je od 2020. godine Crna Gora izgubila ključnu pretpostavku koja ju je činila kandidatom za lidera regiona u integracijama.
Milo Đukanović. Arhiva
– Bila je to uzorna politička stabilnost. Jer, u ove četiri godine promijenili smo tri vlasti, prva je bila kleronacionalistička, druga anticrnogorska, velikosrpska i diletantska, a treća jednako velikosrpska i narodnjačka. Te kvalifikacije ne obećavaju da bi Crna Gora s ovakvom upravom mogla pokazati šansu koja se otvara u procesu proširenja – kazao je.
Društvo ima potencijala, ali je, kako ističe, potreban ozbiljan državno-politički menadžment kojeg trenutno nema.
– U Crnoj Gori smo odgovornost za integracije preuzeli 2006. godine. Puno je napravljeno od tada do 2020. godine. Crna Gora je od najnerazvijenije članice SFRJ došla do pozicije najrazvijenije na zapadnom Balkanu. Ušli smo u NATO, dospjeli na čelo Europe i ako netko misli da se stoljetno zaostajanje moglo prebroditi u 14 godina, nije. Potreban je mnogo duži period da se ojačaju institucije, ali promjena vlasti je to ugrozila – dodao je Đukanović.
I u Crnoj Gori i u regionu, smatra on, u ponudi su samo dvije opcije.
– Jedno je multietnička demokracija, reforme, Europa i NATO, a drugo je nacionalizam. Do 2020. godine bili smo prepoznati kao zemlja reformi, pa nas nitko nije počastio članstvom u NATO-u, niti tim postignućima u smislu europskog razvoja – naglasio je Đukanović.
