Ime i prezime: Mijan Kovač.
Datum i mjesto rođenja: 12. siječnja 1977., Mostar.
Što prvo radite kad se probudite: Još malo naspavam. Nakon konačnog buđenja napravim kavu. Crno domaće, obavezno.
Da niste ono što jeste, što biste učinili: Kao dijete želio sam biti pilot. Sada bih radije bio direktor “Elektroprivre”.
Koji vam je bio prvi posao u životu: Knjiga uličnih prodavača.
Kad bi samo jedna stvar mogla preuzeti napušteni otok, što bi bilo: Čamac, naravno.
Omiljena pjesma: “Bože, Bože”, iz Balaševića.
Što gledate na televiziji: Informacijske emisije i domaće serije.
Što vas nervira: Budale, koje “sve znaju”.
Omiljeni grad: Nevesinje, Mostar, Banja Luka … Teško je odlučiti.
Najbolji poklon koji ste dobili: Sloboda, koja se dobiva rođenjem.
Čega se bojiš: Plaši me što je svijet trenutno vladao ludacima.
S kim više volite piti kavu: Sam. Ponekad moja mačka napravi moj puhač.
Omiljena društvena mreža: Facebook.
Omiljena boja: Plava, poput neba.
Tko je vaš model: Bili su moji roditelji. Ljudi koji žive od svog posla.
Da biste imali mogućnost, što biste učinili za poboljšanje države u svijetu: Razoružene “velike snage”, a novac utrošen na opasno oružje preusmjeren na djecu koja nemaju što jesti.
Omiljeni pisac: Gabriel Garcia Markes, Mesha Selimović …
Omiljeni glazbenik ili bend: “Azra”, Đordje balasevic …
Posljednja knjiga koju pročitate: “Lotiptica” duž oštrog noža “, Tanja Stupar Trifunović. Izvrsna knjiga. Preporučujem.
Tim za koji navijate: Zvijezda, naravno. Kakvo je to pitanje?
Omiljena narodna izreka: Samo ne pucaj! Iskreno imam povjerenja u “mudrost ljudi”.
Koje pitanje najviše mrziš: Kada možemo očekivati zajamni rat?
Omiljeni lik iz knjige, filma ili serije: Iskrivljen sam između Clarka Kenta i Nikoletine Bursać.
Koju biste zemlju željeli posjetiti: Brazil.
