Europske integracije, ali i svi demokratski procesi, demokracija, ljudska i građanska prava su nešto što se u Bosni i Hercegovini doživljava kao “nužno zlo” koje su nam nametnuli stranci, kaže za PulsAsfalta novinar i analitičar Miljan Kovač, komentirajući nedostatak dogovor političkih lidera na kraju roka za usvajanje preostalih europskih zakona. Zato nije iznenađen ishodom jučerašnjeg sastanka u Mostaru.
– Da nije bilo pritisaka međunarodne zajednice u zadnjih 30 godina, ponekad jačih, au posljednje vrijeme puno slabijih, ne bi funkcionirao ni minimum države koja ovdje funkcionira. Problem nije samo u tome što rokovi za dogovor oko ovih ključnih pitanja, odnosno zakona, izmiču. Problem je kada se dogovor postigne pod nekim pritiskom ili zbog nekog kratkoročnog političkog interesa, što ne znači da će se nešto bitno promijeniti na terenu, bez novog pritiska sa strane. Najgore je što se u glavama takvih političara ništa neće promijeniti, jer oni jednostavno ne žele funkcionalnu pravnu državu usmjerenu prema europskoj budućnosti iz jednostavnog razloga što bi u tom slučaju morali odgovarati na nezgodna pitanja. Kako su zaradili milijune ili čak milijarde maraka u najsiromašnijoj zemlji na europskom tlu? Kako to da su još uvijek na slobodi? – kaže Kovač.
Veliku odgovornost snosi i međunarodni čimbenik, dodaje, jer bez njegova angažmana ne bismo napravili ni najmanji napredak.
– Sigurno je da ni danas ne bismo imali jedinstvenu valutu, tablice na automobilima, Oružane snage, UIO, zastavu BiH… bez međunarodnog pritiska ili nametanja. Koliko god je poražavajuće da ništa od toga nije rezultat unutarnjeg dogovora u BiH, postavlja se i pitanje zašto je taj međunarodni utjecaj ovdje oslabio i kolika je odgovornost međunarodne zajednice što su na vlasti korumpirani i prebogati političari i sloboda ovdje, obogaćena na grbači ovog naroda, koji svoj kriminal i korupciju skriva nacionalističkim ili domoljubnim bajkama. Njih je međunarodna zajednica prihvatila kao partnere. Primjer su prošli opći izbori, kada je, unatoč brojnim dokazima o izbornim krađama, posebno u RS-u, upravo visoki predstavnik dao legitimitet takvim izborima i prihvatio za partnere one koji ga ni danas ne prihvaćaju kao visokog predstavnika. Pitanje je zašto i dalje šuti i zašto sve manje spominje nametanje izbornog zakona koje je donedavno tako pompozno najavljivao – dodaje Kovač.
