I dok su migranti diljem svijeta osuđeni sami na sebe, ne tretiraju se kao ljudska bića, osjećaju animozitet stanovništva zemlje u kojoj se nalaze, često se zanemaruje činjenica da među njima postoje velike kulturološke razlike, koje Zbog čega su česta međusobna ubojstva, a nerijetko i u nemilosti policije, ništa bolja situacija nije ni u Bosni i Hercegovini s domicilnim stanovništvom.
Posebno je zabrinjavajuća situacija u Sarajevu, gdje su ubistva postala svakodnevica. I kao što migrante često ubijaju ni krivi ni dužni, tako ni ubojstva u Sarajevu više nisu samo stvar mafijaških obračuna.
Prema već ustaljenoj praksi, višestruki recidivisti su na slobodi i oružjem “rješavaju” sitne probleme.
Vruća glava
O tome svjedoči i ubojstvo Farisa Pendeka, koji se s društvom vraćao kući, a njegov jedini zločin bio je taj što je sjedio u autu s prijateljima, sve dok usijana glava, osuđivani narkoman, nije odlučio prekinuti mladi život zbog do “oduzimanja prvenstva prolaza”.
I dok gradom hara mafija, što je više-manje poznato svim policijskim službama, rješenja nakon ovakvih slučajeva vide se u povećanom broju policajaca na ulicama i nasumičnim zaustavljanjima ljudi. Glupa rješenja vide se iu smanjenju ograničenja sa 60 na 50 kilometara na sat, dodatno stvarajući još veće gužve, dok oni koji su vozili 200 kilometara na sat to i dalje čine.
Prebacivanje odgovornosti
O ubojstvima se građani informiraju putem medija, dok službenih informacija nema. Odgovornost se prebacuje s jednih na druge. Istovremeno, u roku od 24 sata nakon ubistva u Doboju, ubice su uhićene i zakazana konferencija za novinare, kako bi građani bili obaviješteni o svemu.
I dok građani sa sve većim strahom bježe u svoje kuće i stanove kako sunce zalazi, jer se ne osjećaju sigurno, policijski komesar Fatmir Hajdarević i ministar unutrašnjih poslova KS Admir Katica ne nude nikakva rješenja.
Postavlja se pitanje koliko još Nermina Sulejmanovića, Anela Bećirovića i Adema Šumana treba da se dogodi da bi se shvatilo da su zakoni loši ili da se ne provode kako treba? Do tada je najsigurnije u svoja četiri zida.
