Malo je poznato da je do kraja šezdesetih, au nekim europskim zemljama sredinom sedamdesetih, pa čak i početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća u optjecaju bio srebrni novac, odnosno koji je sadržavao visok postotak srebra, što je u današnje vrijeme pravi luksuz.
Nakon tog razdoblja 1980-ih i 1990-ih, kovanice su se uglavnom izrađivale od metalne kombinacije bakar-nikal, neke zemlje poput bivše SFR Jugoslavije dodavale su im cink kako bi pojeftinile njihovo kovanje, dok su s prelaskom na novo stoljeće i povećanjem cijena metala, promijenio se i sastav kovanica. Tako je većina zemalja prešla sa skupog bakra i nikla na jeftinije željezo i čelik, koji su jednostavno obloženi bakrom, mesingom ili niklom.
Primjer izuzetno vrijednih kovanica bila je Švicarska, čiji je kovani novac od 5 franaka u razdoblju od 1922. do 1928. godine težio 25 grama i sadržavao srebro 0,900 (90 posto srebra smanjeno na 15 grama, a udio srebra na 0,835 (83,5 posto).
Nakon tog razdoblja, točnije od 1969. godine, kovana je kovanica od 5 franaka iz kombinacije bakra i nikla, a težina je dodatno smanjena na 13,2 grama.
I kovanica od 2 franka doživjela je transformaciju. U razdoblju od 1874. do 1967. godine težio je 10 grama i sadržavao 0,835 (83,5 posto) srebra. Nakon tog razdoblja, do danas se kuje od kombinacije bakar-nikal težine 8,8 grama.
Teži 5 grama
Slično je i s kovanicom od 1 franka. Od 1875. do 1967. godine kovan je od srebra 0,835 (83,5 posto) i težio je 5 grama, a nakon tog razdoblja, pa sve do danas, kovan je u kombinaciji bakar-nikal težine 4,4 grama.
I kovanica od 1/2 (pola) franka u razdoblju od 1875. do 1967. kovana je od 0,835 (83,5 posto) srebra, a ukupna mu je težina bila 2,5 grama. Od 1968. godine kovan je u kombinaciji bakar-nikal težine 2,2 grama.
Nizozemska je također imala srebrni novac, samo s nešto manjim udjelom tog plemenitog metala.
Tako je novčić od 2 1/2 (dva i pol) guldena kovan u razdoblju od 1959. do 1966. godine s udjelom od 0,720 (72 posto) srebra ukupne težine 15 grama. U razdoblju od 1969. do 1980. godine taj je novčić bio izrađen od nikla težine 10 grama.
Kovanica od 1 guldena u razdoblju od 1954. do 1967. također je imala udio od 0,720 (72 posto) srebra i težinu od 6,5 grama. Nakon toga, tj. od 1967. do 1980. godine, kovanica je izrađena od nikla ukupne težine 6 grama.
Zanimljivo je da je i Francuska imala srebrni novac u opticaju. Tako je kovanica od 100 franaka kovana u razdoblju od 1982. do 2001. s 0,900 (90 posto) srebra ukupne težine 15 grama.
Kombinacija bakra i nikla
U razdoblju od 1974. do 1980. kovanica od 50 franaka izrađivana je od 0,900 (90 posto) srebra i težila je čak 30 grama, dok je kovanica od 10 franaka kovana od 1964. do 1973. također bila 0,900 (90 posto) srebra i ukupne težine 25 grama.
U Francuskoj je u optjecaju u razdoblju od 1959. do 1969. bila kovanica od 5 franaka koja je sadržavala 0,835 (83,5 posto) srebra i težila 12 grama, dok je nakon toga, u razdoblju od 1969. do 2001., izrađena od nikla s težine 10 grama.
U Njemačkoj je, također u razdoblju od 1951. do 1974. godine, kovanica od 5 maraka sadržavala 0,625 (62,5 posto) srebra, a ukupna mu je težina bila 11,2 grama. Nakon toga, od 1975. do 2001. godine, težio je 10 grama i bio je kovan od kombinacije bakra i nikla.
Slično je i s Austrijom. I tamo je kovanica od 10 šilinga u razdoblju od 1957. do 1973. sadržavala 0,640 (64 posto) srebra, a težina mu je bila 7,5 grama. Nakon toga, od 1974. do 2001. godine, kovan je u kombinaciji bakar-nikal ukupne težine 6,2 grama.
A 5 šilinga sadržavalo je 0,640 (64 posto) srebra u razdoblju kovanja od 1960. do 1968., ukupne težine 5,2 grama. Od 1969. do 2001. kovan je od kombinacije bakra i nikla težine 4,8 grama.
Švedska je u razdoblju od 1954. do 1971. imala srebrne kovanice od 5 kruna, ali s udjelom srebra od 0,400 (40 posto) i težinom od 18 grama. I 2 švedske krune u razdoblju od 1952. do 1966. imale su udio srebra od 0,400 i težinu od 14 grama, dok je 1 švedska kruna u razdoblju od 1952. do 1968. također imala udio srebra od 0,400 i težinu od 7 grama.
Udio srebra
Švedska je kovala još manje kovanice od 50 orea u razdoblju od 1952. do 1961. godine težine 4,8 grama s udjelom srebra od 0,400, 25 orea s istim udjelom srebra u istom razdoblju težila je 2,32 grama, a 10 orea također istog sadržaja i razdoblja imao težinu od 1,44 grama.
Osim spomenutih zemalja u poslijeratnoj Europi, i Belgija je 1960-ih imala srebrne kovanice, ali samo u većim apoenima, od 100 franaka od 1948. do 1954., s udjelom srebra od 0,835 (83,5 posto) i težinom od 18. grama, 50 franaka u razdoblju od 1948. do 1954. težine 12,5 grama i sadržaja srebra od 0,835, kao i 20 franaka od 1949. do 1955. godine težine 8 grama i sadržaja srebra 0,835.
U određenim razdobljima samo je Grčka kovala optjecajni novac koji je sadržavao srebro.
Zanimljivo je da se SFR Jugoslavija nakon Drugog svjetskog rata odlučila najprije za aluminijske kovanice, a potom, nakon što su se pokazale neodrživima, za kovanice koje su bile kombinacija bakra i nikla i dodatno cinka, jer je jeftiniji.
U pojedinim razdobljima metalni novac kovan je od mjedi (kombinacija bakra i cinka) i bronce (kombinacija bakra i kositra ili kositra). Inače, takozvana aluminijska bronca (kombinacija bakra, aluminija i željeza) također je bila jeftinija varijanta.
Inače, posljednji srebrni novac u Jugoslaviji iskovan je 1938. godine, u apoenima od 50 dinara težine 15 grama i procentualnog udjela 0,750 (75 posto srebra) i 20 dinara težine 9 grama i 0,750 srebra.
Nešto visoku razinu kovanja metalnog novca na području bivše Jugoslavije zadržala je jedino Hrvatska, koja je kovala kune u apoenima od 1, 2 i 5 kovanih u kombinaciji bakar-nikal-cink.
Srbija i Sjeverna Makedonija odlučile su se za jeftinije varijante u obliku mesinga, aluminijske bronce, a za manje apoene željezo presvučeno mesingom ili niklom.
Kovanice od 2 i 5 KM u Bosni i Hercegovini su bimetalne, odnosno kombinacija su u kojoj je središte od legure bakra i nikla, a prsten (okolo) od mesinga, kao i kod 2 marke, tj. mesinga. u sredini i kombinacija bakreno-niklanog prstena, npr. 5 maraka.
Kovanice od 1 marke, kao i 50, 20 i 10 pfeninga izrađene su od željeza prekrivenog niklom (1 marka) i bakrom (50, 20 i 10 pfeninga).
Pravo bogatstvo
Kako cijene metala diktiraju kovanje kovanica, ostali su samo oni od 10, 20 i 50 euro centi izrađeni od takozvanog nordijskog zlata koje u visokom postotku sadrži 90 posto bakra.
Kovanice od 1 i 2 eura također su bimetali s niklom u sredini, dok je prsten kombinacija bakra i nikla.
Inače, nakon Drugog svjetskog rata postojale su zemlje poput Španjolske i Italije koje se nikada nisu “razmetale”. Tako su npr. španjolske pezete uglavnom bile kombinacija bakar-nikal i aluminijske bronce (bakar, aluminij i željezo), dok je talijanska lira bila bimetalna kombinacija mesinga i bakra-nikla, tj. aluminijske bronce i nehrđajućeg čelika (s visok postotak kroma).
Mnoge su zemlje nakon 2000. godine, a posebno nakon 2010. godine, napustile kovanice s niklom i bakrom i prešle na jeftinije varijante željeza, što je u posljednje vrijeme, zbog divljanja cijena tog metala, postalo luksuz.
Nekadašnje optjecajne metalne kovanice danas su postale prava riznica u svijetu numizmatike, a kolekcionari se natječu tko će ih u svojim kolekcijama skupiti što više. Svijet numizmatike sve je prisutniji u svijetu, u Europi, ali i na Balkanu, pa i u Hrvatskoj, ali i u Srbiji također postoje numizmatičke kuće specijalizirane za kovanice.
Istodobno, sve veći broj pojedinaca i grupa na području bivše Jugoslavije bavi se skupljanjem kovanog novca i surađuje u njegovoj razmjeni.
A koliko su doista vrijedni primjerci kovanica koje su nekada bile u optjecaju, vidi se na primjeru balkanskih zemalja, primjerice Albanije, u vrijeme kraljevine, čijih je 20 franaka iz 1926. i 1927., težine 6,45 grama, sadržavalo zlato 0.900 (90 posto) na tržištu doseže vrtoglavu cijenu od 3000 eura i više.
