Američki veleposlanik Michael Murphy objavio je komentar pod naslovom “Važne nedovršene reforme obrane u Bosni i Hercegovini”.
Komentar veleposlanika Murphyja prenosimo u cijelosti:
– Pojedini politički lideri u Bosni i Hercegovini, ali i neki vanjski komentatori i stručnjaci, traže da Alijansa ubrza put BiH ka članstvu. Razumijemo i dijelimo njihovu zabrinutost u vezi s promjenom geopolitičkog konteksta i prijetnjom koju za BiH predstavlja secesionistička retorika i djelovanje gospodina Dodika i vlasti Republike Srpske. Predanost Sjedinjenih Država teritorijalnom integritetu, suverenitetu i multietničkom karakteru postojana je i čvrsta poput stijene. To ne ovisi o stupnju integracije Bosne i Hercegovine u euroatlantske institucije. Kao i NATO savez, Sjedinjene Države neće dopustiti stvaranje sigurnosnog vakuuma u Bosni i Hercegovini. Niti ćemo dopustiti da domaći akteri državu vode u novi sukob.
Težnje BiH ka NATO-u
Težnje BiH ka članstvu u NATO-u su dobrodošle. Sjedinjene Države podupiru pristupanje BiH NATO-u i dok BiH radi prema tom cilju, vodili smo i nastavit ćemo voditi snažno političko i praktično partnerstvo između BiH i NATO-a – partnerstvo koje je očito korisno za obje strane. Jasne su i težnje BiH prema članstvu u NATO-u. Uvršteni su u zakon prije gotovo 20 godina. Članak 84. Zakona o obrani BiH iz 2005. godine obvezuje tijela vlasti u BiH – Parlamentarnu skupštinu, Vijeće ministara, Predsjedništvo i sve obrambene subjekte – da “u okviru vlastite ustavne i zakonske nadležnosti provode potrebne aktivnosti za prijem Bosne i Hercegovine u članstvo NATO-a.” Sukladno tome, Sjedinjene Američke Države već duže vrijeme pružaju praktičnu potporu Ministarstvu obrane, Oružanim snagama BiH (AS BiH), kao i drugim bh. državnih institucija da im pomognu u pripremi Bosne i Hercegovine za članstvo u NATO-u. Ta podrška će se nastaviti.
No, za transformaciju Bosne i Hercegovine u trideset i treću članicu NATO saveza potrebno je više od težnji. Članstvo nije usluga koju saveznici daju zemlji. Članstvo je nešto što potencijalna zemlja saveznica treba zaslužiti. Članstvo zahtijeva naporan rad, fokus i teško donošenje odluka od strane zemlje koja teži članstvu. Ukratko, država mora napraviti domaću zadaću kako bi postala članica NATO saveza. Prihvaćanje ove realnosti gotovo uvijek izostaje kada se poziva na hitno, hitno ili ubrzano članstvo Bosne i Hercegovine u NATO savezu. Žalosna je činjenica da Bosna i Hercegovina ne radi svoju zadaću. To nije samo problem sadašnjih vlasti. To se odnosi i na prethodnu vlast. Ni sadašnja koalicija ni sadašnja oporba ne bi se trebale hvaliti učinjenim kada je riječ o NATO savezu.
Bosna i Hercegovina je poslala svoj prvi program reformi NATO-u 2019. godine. Nažalost, godišnje usvajanje Programa reformi postalo je jako ispolitizirano, pa je BiH ovaj dokument rijetko kada, ako uopće, dostavljala NATO-u na vrijeme. Gospodin Dodik je najveća prepreka. No, ako politiku ostavimo po strani, Program reformi je nazadovao i pretvorio se u godišnji “check-list”. Ne koristi se kao mehanizam za provođenje ozbiljnih, smislenih reformi. Ponekad se pitam jesu li oni koji najglasnije zagovaraju ubrzano članstvo BiH u NATO-u – poziv koji implicira da je BiH implementirala ili provodi svoj Program reformi – uopće pročitali ovaj dokument.
Program reformi
Program reformi je opsežan i obuhvaća različita područja od borbe protiv korupcije i organiziranog kriminala, preko ljudskih prava, do zaštite okoliša. No, želim se fokusirati na dijelove koji se tiču reforme obrane, koji su najvažniji i relevantni kada govorimo o radu Ministarstva obrane i Oružanih snaga Bosne i Hercegovine. Što je najvažnije, ovaj dokument ističe važnost Pregleda obrane iz 2016. godine i pripadajućeg Plana modernizacije Oružanih snaga Bosne i Hercegovine 2017.-2027. Riječ je o dokumentima strateških smjernica čiju je finalizaciju nakon više od sedam godina neumornog rada pomogao NATO stožer u Sarajevu. Što je učinjeno od 2016. godine? Pa primjena Pregleda obrane još nije ni počela, a neki su njegovi dijelovi zastarjeli. Prema našim saznanjima, do sada je realizirano samo četiri posto Plana modernizacije.
Jasno nam je da je provedba Pregleda obrane teška i da zahtijeva političku volju mnogih predstavnika vlasti, ne samo Oružanih snaga BiH i Ministarstva obrane. Pitanje imovine je bez sumnje osjetljivo. Osiguravanje dovoljnih sredstava za oblast obrane u državnom proračunu BiH nije pod kontrolom Ministarstva obrane. Godinama gospodin Dodik i njegovi saveznici u cijeloj državi BiH. institucije su uskraćene za sredstva potrebna za učinkovito funkcioniranje, čime je gotovo nemoguća ozbiljna modernizacija u području obrane, kapitalnih ulaganja i provedba odgovarajućeg sustava održavanja opreme i infrastrukture. Nedovoljan proračun za obranu BiH medvjeđa je usluga muškarcima i ženama u uniformama koji služe ovoj zemlji.
Ali budimo jasni. Više od desetljeća Ministarstvu obrane nedostajalo je odvažno vodstvo i istinska politička predanost potrebna za provedbu obrambenih reformi – od kojih su mnoge u djelokrugu Ministarstva. Ponavljam, ovaj problem nije specifičan za pojedinu političku stranku. Podjednaku odgovornost snose i vladajuće stranke i sadašnja oporba.
Iako provedba obrambenih reformi nije laka, nije ni nemoguća. Savjestan, trajan rad neophodan je kako bi se osigurala potpora koja prelazi stranačke i etničke granice kako bi se postigao uspjeh. To je učinjeno u prošlosti neposredno nakon formiranja Oružanih snaga Bosne i Hercegovine, kada su čelnici postizanje napretka stavljali ispred politike. Može se i treba ponoviti. Moja Vlada pozdravlja način na koji se najviši generali – general pukovnik Knežević, general bojnik Ahmić i general bojnik Kolenda – međusobno podržavaju, svakodnevno komuniciraju i ostaju fokusirani na poboljšanje uvjeta za pripadnike Oružanih snaga Bosne i Hercegovine. Voljeli bismo da takvih odnosa bude više u Ministarstvu obrane.
Uspješno i učinkovito izvršenje proračuna ključno je za sve članice NATO-a, au BiH je hitna potreba za reformom. Međutim, do sada je malo učinjeno po tom pitanju. Za sektor koji raspolaže tako oskudnim resursima bilo je razočaravajuće vidjeti da Ministarstvo obrane nije potrošilo proračun za 2023. godinu, čime je izgubilo oko 30 milijuna KM. Lideri u BiH nisu uspjeli strateški isplanirati i postići konsenzus oko prioritetnih projekata. Napori za preraspodjelu tih sredstava su odgođeni. Ovaj neuspjeh vodstva bio je blagodat za one političke snage koje su se protivile većem proračunu za obranu. Pomislite samo koliko bi za pripadnike Oružanih snaga BiH bilo korisno da je samo jedna trećina od tih 30 milijuna KM uložena u poboljšanje infrastrukture Oružanih snaga BiH. Situacije u kojima bi svima bilo dobro bile su moguće, ali ih lideri nisu uspjeli stvoriti.
Prioritet broj jedan za svaku zemlju članicu NATO-a je briga o vojnicima, a proces nabave u obrambenom sustavu BiH zatajio je Oružane snage BiH. Zapovjednici Oružanih snaga Bosne i Hercegovine rutinski su prisiljeni koristiti mehanizam hitne nabave samo kako bi prehranili i opskrbili svoje vojnike. Centralizirano ugovaranje i nabava kvarljivih proizvoda, poput svježeg voća, rezultirala je isporukom velikih količina te robe odjednom, što je dovelo do njenog bacanja. Bolji sustav omogućio bi lokalnim dobavljačima isporuku takvih artikala kada je to potrebno. Sjedinjene Države, sjedište NATO-a u Sarajevu i drugi ključni saveznici dosljedno su zagovarali promjene koje bi decentralizirale dio sustava odlučivanja o nabavi kako bi sustav bio učinkovitiji i omogućio zapovjednicima na terenu da obave manje kupnji. Naravno, sve promjene moraju biti u skladu sa zakonom. Ali napredak po ovom pitanju je presporo.
Zemlja članica NATO-a ne drži viškove nestabilnog i beskorisnog streljiva i oružja. Sjedinjene Države su bile zadovoljne vidjeti kako je Vijeće ministara u travnju usvojilo Aneks Dobojskog sporazuma iz 2008. godine, koji bi olakšao napore Ministarstva obrane da proda višak starog oružja i streljiva, te staro željezo, što bi donijelo milijune dodatnih iskoristivih prihoda. za nabavu nove, modernije opreme. Međutim, od travnja nije postignut daljnji napredak, što je zbunjujuće. Međunarodna zajednica je spremna podržati Ministarstvo održavanjem radionice o provedbi Aneksa, ali Ministarstvo to odugovlači.
Rješavanje pitanja
Rješavanje pitanja neperspektivne vojne imovine na različitim lokacijama, au skladu s postojećim zakonima, također bi imalo pozitivan domino efekt na obrambeni proračun. Kako stoji u Programu reformi, “sredstva namijenjena za ove namjene bit će preusmjerena u svrhu… opremanja Oružanih snaga Bosne i Hercegovine”. Oružane snage Bosne i Hercegovine, s obzirom na veličinu, imaju previše sredstava, a održavanje istih predstavlja teret za financijske i ljudske resurse. Konsolidacija je moguća i odavno je potrebna. Time bi se Oružane snage Bosne i Hercegovine oslobodile obveze čuvanja starih, dotrajalih vojnih objekata koji im više nisu potrebni. Svima je to poznato, no vodstvo MORH-a je propustilo kao prioritet definirati postizanje konsenzusa potrebnog za rješavanje ovog problema među političkim čelnicima. Članica NATO-a mora uspješno i učinkovito koristiti svoje vojne snage, raspoređujući ih tamo gdje će imati najveći utjecaj na sigurnost. To se u Bosni i Hercegovini ne događa.
Članice NATO-a shvaćaju da je učinkovito upravljanje ljudskim resursima strateški pokretač. Hitno je potrebno izvršiti reformu upravljanja ljudskim potencijalima u Ministarstvu obrane i Oružanim snagama Bosne i Hercegovine. Znamo da će se u naredne dvije do tri godine Oružane snage Bosne i Hercegovine suočiti sa značajnim kadrovskim gubicima zbog odlaska ljudi u mirovinu. Veći fokus na pristupanje oružanim snagama, povećani napori za zadržavanje, uključujući uvođenje “pozicije časnika za zadržavanje” i uspostava moderniziranog programa upravljanja karijerom ključni su za izgradnju i održavanje oružanih snaga sposobnih ispuniti sposobnosti NATO-a i postići interoperabilnost ciljeve, te ispuniti svoju misiju ovdje u Bosni i Hercegovini. Ovaj posao nije glamurozan, ali je važan, a još nije gotov.
Posljednjih godina Grupa lakih pješaštva OS BiH, Vod za uništavanje eksplozivnih sredstava i Vod Vojne policije radili su i dobili svoju certifikaciju NATO Evaluation Level 2. To je bila velika prekretnica na koju se mogu ponositi, čime su OS BiH mogu djelovati koristeći isti jezik, iste procedure i istu opremu kao najnaprednije svjetske vojske. Istovremeno, međutim, SAD je nabavio čizme za OS BiH, a za druge saveznike, poput Njemačke, uniforme. Teško je objasniti ili racionalizirati ovu realnost: u trenutku kada su Oružane snage BiH spremne ispuniti najviše standarde NATO saveza, prisiljene su se obratiti partnerima kako bi svojim vojnicima osigurale najosnovnije potrepštine. To je neodrživo.
Oružane snage BiH su od svog formiranja predstavljale ono najbolje u narodu Bosne i Hercegovine. To je multietnički tim posvećenih profesionalaca, koji služe na najvišoj razini i časno u zemlji i inozemstvu. Svaki vojnik kojeg sam sreo kao veleposlanik – bilo na Manjači, Glamoču ili Sarajevu – impresionirao me kao patriotu i javnog djelatnika. Niti jedna druga država nije više posvećena BiH niti je dala veću potporu Oružanim snagama BiH od Sjedinjenih Američkih Država. Moja zemlja je ponosna što podržava hrabru BiH. muškarci i žene u uniformama.
Temelj svakog velikog prijateljstva je iskrenost. Rat u Bosni i Hercegovini je završio prije skoro 30 godina, a Oružane snage BiH nisu postigle ono što smo mi htjeli, odnosno Bosna i Hercegovina nije postigla, ali tako je. Retoričko opredjeljenje za budućnost Bosne i Hercegovine u NATO-u je nedovoljno. Hrabro vodstvo, istinska predanost i strateška vizija potrebni su za rješavanje temeljnih, strukturnih pitanja i napredak u provedbi važnih obrambenih reformi. Sjedinjene Države spremne su podržati one koji su spremni obaviti težak posao – one koji razumiju da članstvo u NATO-u nije lako. Mora se zaslužiti – napisao je veleposlanik Michael Murphy.
