Maglajka Nermina Hadžić je dokaz da ništa nije nemoguće ako postoji ljubav. Naime, Nermina, pored svih obaveza u firmi koja se bavi prijevozom putnika, vozi i autobus na nekoliko linija na području općine Maglaj, što je vrlo rijedak prizor na našim cestama. Samo za naš list Nermina priča kako se rodila njena neobična ljubav prema vožnji autobusa i predrasudama koje postoje kada su žene za volanom u pitanju.
Krajnji cilj
– Moji roditelji imaju prijevozničku tvrtku i nekako sam s tim odrastao, cijelo sam se djetinjstvo igrao na autobusnom kolodvoru i tako je rasla moja ljubav prema autobusima. Što se tiče vožnje autobusa, to je nešto što se riječima ne može opisati, dovoljno je reći da ništa nije teško kada nešto volite – rekao nam je Hadžić.
Prije nego što je sjela za volan autobusa, Nermina je učila i školovala se za instruktoricu vožnje, a to je i učinila.
– Radio sam kao instruktor vožnje pet godina. Ovlašteni sam instruktor vožnje većine kategorija, a trenutno radim u stanici tehničkog pregleda kao ovlašteni kontrolor. Krajnji cilj mi je nastaviti obiteljsku tradiciju – dodao je Hadžić.
Podrška obitelji
Hadžić ističe da se susretala s predrasudama, ali ih je brzo sve razbila.
– Neki su ljudi skloni predrasudama, ali ne treba gubiti nadu da ću biti shvaćen. Ljudi ponekad osuđuju kada vide ženu za volanom. S obzirom na to da sam mali, ponekad se pitaju jesam li punoljetan, ali čim krenemo, sve prestane i obično mi čestitaju na kraju vožnje. Djeca su najskeptičnija kad ih pokupim ispred škole. Znaju se malo buniti, kao da ih je strah jer ih žena vozi, dok stariji ljudi znaju da moraju voziti, pa s njima nema problema – istaknula je Nermina.
Hadžić je imala razne izazove na putu prevladavanja straha, vozila je i noćne linije, radnike iz tvornice papira.
– Nemam vremena za nervozu, takav je posao, kad dobijemo raspored, svatko ima svoj zadatak koji mora odraditi. U početku je naravno bilo malo straha, znao sam voziti kad je loše vrijeme, ali sve se to prebrodi i posluži kao dobro iskustvo. Kad imate podršku obitelji, sve je lakše. Poručio bih svima da rade ono što vole, a ne ono što moraju – zaključio je Hadžić.
Najveća želja
– Najveća mi je želja da kćerku Rejhanu jednog dana odvedem na maturalnu ekskurziju. Naravno da je to moja želja, ali, naravno, kada dođe vrijeme, želja mog djeteta će biti ispoštovana – dodao je Hadžić.
Mislim da danas ima posla, samo ovisi koliko smo voljni i sposobni, rekla je.
