U sjedištu Ujedinjenih naroda formirana je izložba “baštine Nada u Srebrenici, na dugom genocidu”, povodom 30. godišnjice genocida, a obratio se veleposlanik Zlatko Lagumdzija.
– Dragi kolege, sunarodnjaci i dragi prijatelji, počašćen sam što sam vas dočekao na otvaranju Memorijalnog centra Srebrenice – “Njegovo nasljeđe nakon genocida u Srebrenici: Putovanje nove generacije”.
Trenutno sam sjajna privilegija predstaviti glasove koji će nas voditi kroz večerašnju ceremoniju “, rekla je Lagumdzija.
Neumoran
– Prvo želim pozdraviti našeg glavnog govornika i počasnog gosta, njegovu Excelencija dr. Denis Bećirović, član predsjedništva Bosne i Hercegovine, čije je vodstvo i predanost sjećanjima i cjelokupnim aktivnostima vezanim za označavanje genocida u Srebrenici kasnije još uvijek nepouzdano s dostojanstvom i empatijom. Dr. Bećirović, počašćeni smo što ste danas s nama.
Također se pridružimo hrabrom Srebrenici, koju je vodio Munira Subašić, predsjednica Udruženja majki Srebrenice i Zepe, čija je neumorna predanost pravdi i sjećanju bila svjetionik nade mnogim.
Također bih želio pozdraviti i izraziti duboku zahvalnost Amri Begic-Fazlić, pomoćnik direktora Memorijalnog centra Srebrenice, i njezin tim ovdje, koji je tako marljivo radio sa svojim kolegama u Srebrenici kako bi oživio ovu izložbu.
Konačno, ali ne najmanje bitno, želio bih pozdraviti ministra vanjskih poslova Bosne i Hercegovine, njegove ekselencije Elmedina Konakovića, čija je podrška za večerašnju izložbu samo jedan primjer njegove neumorne uloge u osiguravanju da sjećanje na Srebrenicu ostane živo.
Kako se približavamo 11. srpnja i službeno obilježavanje 30. Odlučili smo obilježiti 30. godišnjicu s tri izložbe – trilogijom, nekoliko koraka odavde u posjetiteljima UN -a, “riječi koje stoje iza polja smrti.”
Drugi, ovo, govori o djeci koja su ostala iza nas, čiji životi poštuju sjećanje na one izgubljene, ne gorčine, već akcijom, njegovanjem kulture sjećanja, suosjećanja i mira.
I na kraju, iza svake od tih priča, majka, sila stupa u svom trećem, koja se sutra otvara, u misiji UN -a u Turskoj, izložba Udruženja Srebrenice i Zepa – “Lagumdzija je izjavila.
Snažan podsjetnik
– Oni nisu samo pojedinačni događaji, već trenutak razmišljanja, prikupljanja snage i snažnog podsjetnika na priče koje se nikada ne smiju zaboraviti.
Ovdje je oko nas osam dubokih osobnih priča. To su putovanja mladih, onih koji su preživjeli genocid kao djeca i one rođene nakon njega. Njihovi glasovi, njihove borbe i njihovi trijumfi predstavljaju novu generaciju preživjelih koji nose teret povijesti na ramenima, ali odbijaju ih definirati.
Ti su mladi pojedinci odgajatelji, aktivisti, umjetnici i vođe, a oni utjelovljuju budućnost Bosne i Hercegovine. Oni grade budućnost na temelju sjećanja, suosjećanja i zajedničke predanosti miru.
U srcu ove izložbe, želio bih privući posebnu pozornost na onu koja uključuje dušu Srebrenice i dubinu njezine tuge: Fotografiju autorice majke Srebrenice Almina zrna.
Ova fotografija, koja prikazuje Šuhru Malić, majku koja je izgubila dva sina tijekom genocida u Srebrenici, govori nam jezik da obične riječi ne mogu proći. Njeno iskrivljeno lice nije samo odraz njene osobne tuge; To je kolektivna tuga nacije.
Šuhra Malić nije samo simbol; Ona živi dokaz o boli svake majke koja je izgubila dijete u Srebrenici. Ova fotografija služi kao oštar podsjetnik na našu zajedničku odgovornost da se suočimo s poviješću, da se educira i osigura da se Srebrenica strahoti nikada ne ponove, posebno suočeni s sve većim poricanjem.
Danas odajemo počast hrabrosti preživjelih, a posebno ženama genocida u Srebrenici prije 30 godina, onih koje su pretrpjele nezamislive gubitke, ali i dalje stoje kao simboli dostojanstva, nade i nepokolebljive ljubavi. Također smo duboko zahvalni Memorijalnom centru Srebrenice i svima koji su pridonijeli organizaciji ove važne izložbe, osiguravajući da se te priče dijele i prenose budućim generacijama.
Neka ova izložba, kao i trilogija priča, izložbe triptiha, koje dijelimo s vama, više od samo slave. Ovo mora biti poziv na akciju koja nas podsjeća da je tišina saučesnika i da neaktivnost ima posljedice koje ne možemo više istražiti da bismo zanemarili. – rekao je lagumdžija.
