Od svih reality showova najizraženiju univerzalnu vrijednost ima posljednji reality show Željka Mitrovića zvanog Žeks, koji je zapravo prijenos s televizije u pravi kazališni prostor, a odvija se na mjestu gdje Divno je kino Odeon nekada bilo, piše redatelj Emir Kusturica u autorskom tekstu na svom portalu “Iskra”, čiji dio prenosimo.
Intelektualna kamarila
Napisao: Emir Kusturica, izvor “Iskra”.
Ubojica iz Mladenovca nije rođen za vrijeme Dreyfusa ili za vrijeme izgradnje Eiffelovog tornja. Kecmanović, monstruozni dječak ubojica iz OŠ “Ribnikar”, nije odrastao u Tunguziji, nije bio učenik neke škole u Ruandi gdje vladaju plemenske napetosti, pa je moguće da se međusobno ubijaju po nalogu trgovac iz Engleske ili Francuske, ali je odrastao u Srbiji.
U kojoj Srbiji? Ona koja je svoj autentični povijesni tijek zamijenila za tzv kvantni skokovi, skokovi koji su u optičkom svijetu Željka Mitrovića Žeksa i ljudi koje on predstavlja bili nešto što je društvene modele podiglo na razine koje svi žele doseći. Svi žele biti bogati, svi žele biti slavni i svi žele biti vidljivi, što potvrđuju i mreže koje su onima koji se zovu nitko dale da budu netko.
Tu se, srećom, pokazala duhovitost naših ljudi, no ona se izravno odrazila na djecu kroz ono što im je dostupno već u dobi od 11-12 godina. Od pornografije do izravnog jezika koji mladog čovjeka čini potpuno ranjivim. Utoliko je intelektualna kamarila, u kojoj su i neki moji bivši prijatelji, objasnila da ubojstvo nema nikakve veze s televizijom i s onim iz čega ljudi crpe svoje komparativne vrijednosti.
Kino koje je tražilo kupca
Od svih reality showova najizraženiju univerzalnu vrijednost ima posljednji reality show Željka Mitrovića zvanog Žeks, koji je zapravo prijenos s televizije u pravi kazališni prostor, a odvija se na mjestu gdje divno kino “Odeon” nekad je bilo. Dugo je to kino tražilo kupca i našlo ga je upravo u onom koje je, poput Fellinijevog uzora, na pozornicu vrvilo ne samo beogradskom elitom koju čine novinari, njihovi pratioci, pružatelji intelektualnih usluga, koje Milomir Marić kasnije se pretvara u relativizaciju svega što govore.
Na taj nastup došli su svi koji su na to pristali. Nisam vidio cijelu stvar, ali sam vidio elemente i neku vrstu hrabrosti koja je potrebna kada čovjek napravi veliki potez. A veći potez može biti užasan ili može biti dobar. Doveo je na svoje boga koji se kretao između gostiju u tom nekadašnjem kinu, sada prostoru za Željkove mjuzikle.
Treba biti hrabar i donijeti boga među ljude, pa čak i ukloniti taj eho u njegovom glasu kao ideju u kojoj barem njegov glas ostaje dio neke mistike. Stoga demistificirani bog u redateljskom rukopisu Željka Mitrovića izgleda poput Djeda Mraza. Nedostaju mu samo novogodišnji darovi, ne i tvorac u kojeg vjerujemo, jer znanost nije mogla dokazati veliki prasak niti bilo što što nas vraća stotinama milijuna godina unatrag.
Može li znanost dokazati postanak svijeta, ne može, ali znanstvenici koji ne vjeruju u boga mogu reći ono što je blisko Željku Mitroviću, da je sve to prdež i da sve oko tog boga može biti kao Juvel Harari, može bog svaki čovjek.
To Božje oko postaje, da tako kažem, dio jedne mistične esencije života, koja kad se razotkrije, onda dobijete onog Žeksa, koji tamo na nekim slavljima, da oprostite, navuče…
Prije 20 godina to bi bilo narušavanje javnog reda i mira, javnog reda i mira sada nema, ali ima ogromne novce, ne znam kako, zarađene, valjda preko reklama, i što sve ne, da stavim bog na pozornici. U predstavi koju sam gledao, Bog čak i pleše, upada u ritam. To nas opet navodi na pomisao – bog koji pleše. Da li je Isus Krist plesao, ne zna se, nema tragova, ali Žeksu tragovi ne trebaju, Žeks radi što hoće.
Što je tu najvažnije? Sve što znamo o Bogu napravio je kod kuće. U velikoj predstavi otvaranja svoje palače ili na proslavi elite, ili kako god se to zove, hoda po vodi. Istini za volju, ima velikih pataka, a mi koji se bavimo filmom znamo da pod vodom mogu biti ronioci, mogu biti praktični za hodanje, ali stvara se iluzija da Jacks hoda po vodi.
Stoga on ne iznosi izvan sfere religije ili religijske kulture ideju da je Isus Krist hodao po moru, ali on hoda po moru. U njegovoj izvedbi Djed Mraz je taj koji ima ugodan glas. Sve atribute boga preuzimaju Žeki. Xex prkosi gravitaciji, Xex živi izvan gravitacije.
Došli smo do toga da onaj tko skupi najveći broj pregleda, može biti i obična kurva, postane najviša razina na svijetu.
Pa što nam je Jacques učinio?
