Članstvo BiH u EU mora biti nacionalni interes ove zemlje, njenih građana i političkih stranaka, bez obzira da li su na vlasti ili u opoziciji.
Na potrebu zajedništva, barem oko ovog strateškog političkog cilja i barem među onim političkim snagama koje tvrde da žele sigurniju i bolju budućnost za BiH i njene građane, odavno ističu domaći i strani stručnjaci, pa i političari iz susjedstvo koje je svjesno koliko je ono važno za europski put ne smije biti poligon za saplitanje oporbe i vlasti. Neki i danas tvrde da bez konsenzusa Hrvatska ne bi uspjela prijeći taj dug i zahtjevan put.
U Bosni i Hercegovini se europski put koristi za sadnju kora od banana, za blokade, politikanstvo i usporavanje. Nekada prvi u regiji, danas smo na začelju, a do toga su nas dovele neodgovorne i nepromišljene politike koje su malo po malo istopile prednost koju smo imali.
RS predvođena Miloradom Dodikom donijela je niz nepotrebnih i na propast osuđenih odluka, au posljednje vrijeme i SDA je, čini se, odlučna ostati tu gdje jesmo – nigdje. Dva dana prije isteka novog roka za usuglašavanje Reformske agende, koji nas vodi do otvaranja pregovora o članstvu u EU, čak je i Bruxelles spustio kriterije, ali iz ove stranke nema podrške.
Stiješnjeni između partnera u koaliciji i vlastite opozicije, predstavnici triju stranaka nalaze se u teškoj poziciji pokušavajući Bruxellesu isporučiti očekivani rezultat, pridružiti Bosnu i Hercegovinu zemljama regije za kojima zaostaju, a plaćaju paziti na svako slovo u kompromisima koji su potrebni za dogovor.
Svaka neopravdana blokada na tom putu podsjeća na neke ranije propale dogovore, zbog kojih smo kasnije žalili, a izravno je usmjerena protiv interesa građana ili barem onih koji, ne čekajući državu, već nisu krenuli prema Europi. Trojka iza sebe ostavlja dovoljno široko polje za dnevnopolitičke bitke, od prekršenih obećanja i loših kadrovskih rješenja do sporosti i nedosljednosti u provođenju ključnih reformi i obećanih promjena. Put u EU ne bi trebao biti takav teren.
