Komemoracija u povodu smrti velikog bosanskohercegovačkog književnika i scenariste Abdulaha Sidrana održana je u Sarajevu u Narodnom pozorištu u zajedničkoj organizaciji više institucija.
Uz njegovu rodbinu, prisustvovali su prijatelji i štovatelji u tolikom broju da je kazališna dvorana bila doslovno krcata, a svi koji su se željeli upisati u knjigu žalosti čekali su u velikom redu. Za one koji nisu stigli, knjiga žalosti bit će otvorena u Akademiji nauka i umjetnosti BiH na adresi Bistrik 7, saopćio je književnik Mile Stojić, jedan od govornika na komemoraciji.
O Abdullahu Sidranu, genijalnom pjesniku, prozaiku, scenaristi, specifičnom čovjeku, govorili su mnogi, mlađi i stariji, njegovi prijatelji ili kolege, a na kraju i njegova kćerka Miranda, a na kraju i njegova kćerka Miranda samo kao otac koji je vlastitu djecu učio da glazba i humor su najvažniji.ima i da bez njih nema života.
Sidranov mladi prijatelj Boris Lalić kaže da ga je vijest o njegovoj smrti zatekla jer je u deset godina, koliko je trajalo njihovo prijateljstvo, Sidranu “smrt nekoliko puta prišla, popričala s njim i ostavila ga, pomislio sam – zbog nekog novog remek-djela”. Lalić kaže da se volio družiti sa Sidranom kako bi bio blizak njegovom jedinstvenom duhu. Vjeruje da će prije ili kasnije postati dio svjetske književnosti i da tamo pripada jer je davno prešao nacionalne granice.
Ruždija Adžović, novinar koji je objavio knjigu o velikom piscu, rekao je da je prijateljstvo s njim i rad na toj knjizi zahtijevao da novinarski diktafon uvijek ima pri ruci “jer se nikad ne zna na kojem mjestu, u kojem trenutku, njegov genij bljesnut će.” , njegovi biseri”.
– Iznova nas je oduševljavao snagom svojih ideja, osvajao svojom posebnošću i mudrošću, svojom poezijom, prozom i filmskim scenarijima – rekao je Adžović.
U ime Udruženja književnika BiH obratio se Zlatko Topčić.
– Otišao je najbolji među nama; pjesnik koji je najpotpunije izrazio duh svoga naroda i vremena, slavan na način na koji nitko u ovoj zemlji nije bio, a svačiji, svima blizak. Sidranov duh ostaje lebdjeti nad ovim gradom dokle god postoji – rekao je između ostalog.
Slobodan Blagojević je u ime Akademije nauka i umjetnosti BiH govorio o sažimanju, poistovjećivanju književnika sa svojim gradom Sarajevom.
-Sarajevo je izgubilo svog Pjesnika. Malo je primjera tako uspješnog duhovnog sjedinjenja pjesnika sa svojim gradom. Njegovo duhovno i tjelesno poistovjećivanje sa Sarajevom bilo je toliko prirodno, istinsko, ljubavno – kazao je.
Ademir Kenović, redatelj za neke od čijih je filmova Sidran napisao scenarij, rekao je da su Avdu cijenili različiti ljudi; bio je smiješan do suza. Kao i svakom velikom pjesniku svijeta, prirodno mu je bilo živjeti u svojim snovima, a još teže u tjeskobama svakodnevice, rekao je Kenović.
Ovom prilikom obratili su se Senadin Musabegović u ime PEN centra i Emir Zlatar u ime Vijeća Kongresa bošnjačkih intelektualaca.
Veliki bh književnik Abdulah Sidran rođen je 2. oktobra 1944. godine u Sarajevu. Nakon duge i teške bolesti preminuo je 23. ožujka u 80. godini života.
Prema njegovoj želji bit će ukopan u haremu Ferhadije džamije u Sarajevu, gdje će danas nakon Amaz-namaza biti proučen tevhid.
Ostat će zapamćen kao scenarist filmova “Sjećaš li se Dolly Bell?”, “Otac na službenom putu” Emira Kusturice, “Kuduz” Ademira Kenovića. Kao filmski autor dobitnik je brojnih nagrada i priznanja.
Bio je član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine.
Neka od njegovih književnih djela su: “Bolest duše”, “Zdravo Bosno, dolazim iz Sarajeva”, “Zašto tone Venecija”, “U Zvorniku sam srce ostavio”, “Sarajevski tabut”, “Morija” , “Pjesme poslije rata” i mnoge druge.
