Dramaturg i redatelj Gradimir Gojer napisao je knjigu o dramskim umjetnicima Oliveri Kostić-Marković i Zvonimiru Zvonku Markoviću, koja će biti predstavljena u ponedjeljak u Sarajevu. Olivera Kostić-Marković i Zvonimir Marković bili su partneri, životni i scenski, kao što i naslov knjige kaže ‘Dva dijela jednog kazališnog srca’.
Aleksandar Marković, sin Olivere i Zvonimira Markovića, kaže da je ova knjiga prožeta ljubavlju. To nije samo bibliografski uređena knjiga, već se dotiče i segmenta njih kao osoba, kao umjetnika koji su svojom karizmom publici dali ljubav, a publika uzvratila ovacijama, a kritika odličnim kritikama.
– Za mene ta knjiga predstavlja moje životno djelo, iako je nisam ja napisao. To je, prije svega, priča o mojim roditeljima, kao glumcima koji su Sarajevu, Bosni i Hercegovini i šire podarili nezaboravne uloge iz predivnog dramskog repertoara, kako dramskih klasika, tako i pisaca savremenih tekstova – kazao je za Fenu Aleksandar Marković.
To je ujedno i knjiga o autorovoj ljubavi prema ovim umjetnicima, koja je dramaturški nadiđena. Knjiga govori i o ljubavi dvoje umjetnika, koji su se zaljubili, a potom i postali bračni par. Često su svirali zajedno na pozornici, kao par.
– Knjiga govori i o njihovoj ljubavi prema meni, kao njihovom sinu, ali i o mojoj ljubavi prema njima. Tu se isprepliće nekoliko vrsta ljubavi – naglasio je.
Aleksandar Marković dodaje da je knjiga lijepo napisana jer, kako je rekao, Gojer dobro zna kako se takve stvari rade.
Kako je rekao, bilo je zanimljivo odrastati uz umjetnike. To su posebni ljudi, neobičnih senzibiliteta koji se često ne poklapaju s racionalnim i ustaljenim normama.
– Život s umjetnicima je zanimljiv, neobičan i zanimljiv, ali i oplemenjujući jer umjetnost sama po sebi oplemenjuje društvo i čovjeka. Tako sam odrastao u plemenitoj i toploj atmosferi dvoje ljudi koji su bili i moji roditelji – rekao je.
Kazališni put umjetnički bračni par Marković vodio je kroz nekoliko kazališnih kuća – od Beograda, Osijeka, do Sarajeva, gdje su nastupali u Malom pozorištu (Kamerni teatar 55), a potom iu Narodnom pozorištu Sarajevo. Zapaženi su i njihovi angažmani na radiju i televiziji. Samo na tadašnjem Radio Sarajevu (današnji BHR1), ističe Aleksandar Marković, arhivirano je više od 350 snimaka radio drama u kojima su sudjelovali. Zvonimira Markovića Radio Sarajevo proglasio je glumcem godine 1976., a Oliveru Marković 1958. za ulogu vještice u drami Danse Macabre Ingmara Bergmana.
Olivera Marković također je bila pedagog, u Dramskom studiju u Malom kazalištu. Odgojila je, zajedno s ostalim profesorima tadašnjeg Dramskog studija, mnoge bh. glumce. glumaca među kojima su Josip Pejaković, Jasna Diklić, Dragan Jovičić, Zijah Sokolović, Nada Đurevska, Vesna Mašić, Nisvet Omerbašić, Ferid Karajica, Hasija Borić…
Tijekom rata u BiH Olivera Marković okupljala je djecu u svom stanu, s namjerom da ih skloni s ulice i olakša im ratno djetinjstvo. Pripremali su predstave, kasnije ozbiljnije kazališne predstave. Olakšala je djeci u ratu kazalištem i umjetnošću.
Olivera Kostić Marković ostvarila je brojne uloge u Hrvatskom narodnom kazalištu Osijek (1955. do 1957.), između ostalih, Galinu Šanc zvanu Gaša (Igor Torkar, Šarena lopta) Juliju Capuletti (Shakespeare, Romeo i Julija). U Malom kazalištu Sarajevo (1957. do 1964.) Perce (Weisenborn Ballad of Till Eulenspiegel) Colombina (Joe B. Priestley, Remove the Ludwoman) Desdemona (Shakespeare, Othello). U sarajevskom Narodnom pozorištu (1964. do 1998. kada je u mirovini, ali i dalje igra) Hatka (Ćamil Sijarić, Bihorci) Megi (Artur Miller, Poslije pada) Jula (Stevan Sremac, Pop Ćira i pop Spira)ril 1966) Mande ( Marin Držić, Tripče de utolče). Kostić je igrao u nekoliko TV serija, filmova i drama.
Zvonko Marković igrao je u Hrvatskom narodnom kazalištu Osijek (1955. do 1957.), među ostalim, Lourenc Petkovšek zvani Renc (Igor Torkar, Šarena lopta) Sretan sine (Arthur Miller, Smrt trgovačkog putnika). Malo kazalište u Sarajevu: (1957. do 1959.) Till Eulenspiegel (G. Weisenborn, Balada o Tillu Eulenspiegelu) Antoine (Antoine Andre Paul, Rapsodija u plavom) Joe the Clown (Priestley John Boyton, Remove the Ludwoman, premijera 3/7/ 1959). U sarajevskom Narodnom pozorištu (1959. do 1971.) uloge Henrika VIII (H. Gressieker, Henrik VIII i njegovih šest žena) Artura Uija (B. Brecht, Zaustavljivi uspon Artura Uija) Save Savića (B. Nušić, Zaštita) Jozef Švejk (R. Kurka i L. Allan prema djelu J. Hašeka Dobri vojnik Švejk) Čovjek s ulice (Robert Bolt, Thomas More, praizvedba 11.2.1965.).
Izdavač knjige “Dva dijela jednog kazališnog srca” je ART RABIC Gorana Mikulića. Predstavljanje knjige održat će se 25. ožujka u Srpskom prosvjetnom i kulturnom društvu Prosvjeta s početkom u 19 sati. Kao promotori najavljeni su dramska umjetnica Jasna Diklić, redatelj i ravnatelj NPS-a Dino Mustafić, te književni kritičar i esejist Alija Pirić. U glazbenom dijelu nastupio je Armin Smajić, učenik 4. razreda Srednje muzičke škole u Sarajevu, u klasi prof. Belma Tuzović-Mujkić.
