14. stoljeće na Balkanu bilo je vrlo burno. Srednjovjekovne balkanske države sve je više zabrinjavala sve veća moć Osmanlija, koji su od tog vremena sve češće pljačkali i provaljivali. Vlastela se okuplja oko srpskog kneza Lazara, koji je odlučio poraziti tursku vojsku i time spasiti svoje kraljevstvo od muslimanskih osvajača. Na današnji dan 1389. godine odigrala se bitka na Kosovu u kojoj su poginuli i princ i sultan, ali će nakon nje cijeli Balkan postati plijen Osmanskog carstva.
Agresivna politika
Od 1362. godine Osmanskom državom vlada sultan Murat I. Kao i njegovi prethodnici, Murat je vodio agresivnu osvajačku politiku kako bi proširio utjecaj svog Carstva, vodio sveti rat protiv nevjernika i priskrbio bogatstvo i slavu mnogim svojim zapovjednici.
Zauzeo je Hadrijanopolj, Sofiju i Niš, što je izazvalo reakciju srpskog plemstva. Pod vodstvom Vukašina Mrnjavčevića poveli su vojni pohod i utaborili se u blizini rijeke Marice. Vjerujući da je osmanska vojska u Maloj Aziji, nisu poslali izvidnice da ih pronađu.
Ipak, mala osmanska vojska od nekoliko tisuća vojnika i konjanika iznenadila je srpsku vojsku i 1371. godine nanijela Srbima težak poraz na rijeci Marici. Stradaju brojni pripadnici srpskog plemstva, otvarajući put daljnjem osvajanju Balkana.
Knez Lazar Hrebeljanović započinje novi rat
Knez Lazar okupit će mnoge saveznike kako bi se obračunao s Osmanlijama na Kosovu. Sudjelovali su i albanski, bugarski i bosanski velikaši, te neki mađarski i češki. Srpski knez će se susresti s turskom vojskom koja se nalazi između njih dvojice na ograničenom prostoru. Njegova je ideja bila poraziti veću vojsku koristeći teren u svoju korist.
Centar je vodio Lazar Hrebeljanović, dok su s bokova zapovijedali Vlatko Vuković i Vuk Branković. Bitka je počela na današnji dan 1389. godine i počela je vrlo neizvjesno. Srpska konjica se zabila u prve redove osmanske vojske.
Vuk Branković je slijedio Lazarevu inicijativu i također naredio pohod. Isto je učinio i Vuković. Branković je probio osmansku liniju i ugrozio Muratovu vojsku, dok je Vuković bio manje sreće. Potisnula ga je konjica Muratovog sina.
Brankovićeva se vojska u nekom trenutku počela povlačiti i na kraju napustila bojno polje. Ne znamo točan razlog zašto je Branković otišao u mirovinu. Neki taj potez smatraju izdajom, a drugi da je htio poštedjeti svoju vojsku i oduprijeti se kasnijim turskim osvajanjima. Sada je ogromna osmanska vojska lako opkolila srpsku vojsku i zavladala je panika. U međuvremenu, u nastalom kaosu gine knez Lazar i počinje totalni pokolj srpske vojske.
Osmanski sultan je ubijen
Ipak, šačica srpskih vitezova iskoristila je priliku i krenula naprijed, gdje je Murat I čekao bez previše straže. Jedan od vitezova, Miloš Obilić, ubit će osmanskog sultana i tako će bitka završiti smrću dvojice vođa.
Nakon Kosovske bitke stanje u Srbiji bit će još gore. Bez organiziranog vodstva i nakon pokolja na posljednjim ratištima, Srbija neće moći pružiti dovoljan otpor Osmanskom Carstvu. Sredinom 16. stoljeća potpuno će pasti pod osmansku vlast. Godine 1463. pala je i Bosna, a od tada su osmanski pohodi na hrvatski teritorij postali česti i zabrinjavajući.
Lazar Hrebeljanović i Miloš Obilić se u Srpskoj pravoslavnoj crkvi smatraju svecima, ali i narodnim herojima kao ljudi koji su se suprotstavili mnogo brojnijoj vojsci u vrijeme nacionalne opasnosti. Spomenik Lazaru nalazi se u Beogradu kod Hrama Svetog Save, a spomenik Milošu na Kalemegdanu.
