Osim izazova koje nosi borba za vlastitu egzistenciju, građani Bosne i Hercegovine kontinuirano su izloženi vijestima o katastrofama, ratovima, razaranjima i patnjama nemoćnih od Gaze do Ukrajine.
Psihološki pritisak pojačavaju informacije o stradanju u našem dvorištu, apokaliptični prizori Donje Jablanice, Buturović Polja i drugih mjesta pogođenih nezapamćenim poplavama, kao i najave sličnih događaja u budućnosti.
Može li ljudski um ostati imun na patnju slabijih, možemo li i kako sačuvati mentalno zdravlje, pitanja su na koja smo odgovore potražili od stručnjaka.
Trauma tijekom pandemije koronavirusa
Psihologinja Nermina Vehabović – Rudež kaže za “Puls” da uz veliki broj medija i društvenih mreža ljudi dolaze do informacija koje ih unatoč njihovoj želji ne bi trebale ni zanimati.
– Ta izloženost velikoj količini informacija ostavlja trag, a kakav će on biti ovisi o samoj osobi, njezinoj osobnosti i dosadašnjim životnim iskustvima. Teške vijesti, poput tragedije u Hercegovini ili ratova koji traju, mogu izazvati retraumatizaciju kod ljudi koji su traumatizirani ratnim situacijama kroz koje su i sami prošli ili su bili pogođeni poplavama 2014. godine. Moja iskustva pokazuju da su se neki ljudi retraumatizirali tijekom pandemije koronavirusa, jer je ta situacija bila slična onoj kad je bio rat – kaže Vehabović – Rudež.
Ukazuje i na odgovornost medija, te ističe da ne moraju iscrpno izvještavati o svakom događaju i svakom detalju, unatoč obvezi informiranja javnosti. S druge strane, potrošač informacija mora napraviti selekciju informacija
Svijet nije postao gore mjesto
– Informacije dolaze do vas htjeli vi ili ne, ali ne morate “klikati” na svaku objavu, ne morate sve čuti ili pročitati, pogotovo kada su u pitanju događaji koji se odvijaju daleko od nas .Ružne situacije su se događale prije 50 ili 500 godina, svijet nije postao lošiji, ali mi smo više informirani o tome što se događa samo u lokalnoj zajednici, a sada znate i što se događa drugi kontinent i cijeli svijet mi to ne možemo i ljudska je procjena hoće li to slušati ili gledati, pa će to izazvati određene psihičke reakcije – naglašava Vehabović – Rudež.
Zaključuje da se mentalno zdravlje ne može kupiti niti dobiti kao gotov proizvod, već se stvara dugo vremena. Moramo se brinuti sami o sebi, ali za mentalno zdravlje stanovništva odgovorne su i vlasti, obrazovne ustanove, mediji i drugi.
