Pola godine prije Daytonskog mirovnog sporazuma, Haški tribunal je podigao optužnicu protiv Radovana Karadžića i Ratka Mladića, generala Vojske Republike Srpske (VRS). Karadžić je već osuđen na doživotni zatvor. Biljana Plavšić, predsjednica Republike Srpske, smijenila je Mladića s vojnog položaja 1996. godine.
Mladić se tada povukao iz javnosti, a pretpostavlja se da je nakon rata živio u Srbiji, gdje je i uhićen 26. svibnja 2011. u selu Lazarevo. Tvrdnje srpskih vlasti da ga ne mogu pronaći postajale su sve dvojbenije, što je išlo u prilog uvjerenju da ga štite pojedinci iz institucija srpske države.
Pitanja o njegovoj zaštiti intenzivirala su se nakon ubojstva dvojice gardista, Dragana Jakovljevića i Dražena Milovanovića, u vojarni u beogradskom naselju Topčider 2004. godine. Mnogi smatraju da su gardisti ubijeni jer su vidjeli Mladića, što je dodatno učvrstilo uvjerenje da je bio pod zaštitom.
Ova ubojstva znatno su razuvjerila one koji su očekivali da će pad režima Slobodana Miloševića, odnosno izbor vlasti koja se predstavljala kao demokratska, dovesti do skorog uhićenja zločinca Mladića. Na uhićenje se čekalo godinama unatoč činjenici da je to bio jedan od ključnih uvjeta za članstvo Srbije u Europskoj uniji.
Čini se da tome nisu pridonijele ni novčane nagrade koje su se nudile za korisne informacije koje bi dovele do uhićenja. Nekoliko mjeseci prije uhićenja, u listopadu 2010., Vlada Srbije nudila je 10 milijuna eura za takve informacije.
Snimci slobodnog života
Izvor: Klix.ba
