Mikroplastika koja se akumulira u našem krvotoku može uzrokovati blokade u mozgu i utjecati na njegovo funkcioniranje, ali i na naše ponašanje.
Pokažite ove rezultate najnovijih kineskih znanstvenih studija objavljenih prije nekoliko dana u znanstvenom časopisu Science Advances, Transfers Jutarnji.hr.
Iako se studija, do sada, samo na miševima, može pretpostaviti da je slična u mozgu ljudi izloženih mikroplasti.
Kakav je bio eksperiment?
Znanstvenici su analizirali utjecaj mikroplastike na mozak mladih miševa i zabilježili krvne žile u mozgu i slijedili promjene u njihovom ponašanju.
Eksperiment je otkrio novi, do sada nepoznati način na koji mikroplastika ometa protok krvi i utječe na zdravlje mozga bez prelaska iz krvotoka u mozak.
Plastične čestice korištene su u tri različite veličine u eksperimentu: mikro, manje mikro i nano čestice koje su ubrizgane u miševe stare osam tjedana u količini ekvivalentnim kojoj su ljudi izloženi.
Korištene čestice mikroplastike bile su fluorescentne boje znanstvenicima, koristeći napredne tehnike, mogle bi zabilježiti i nadzirati svoje kretanje kroz tijelo miševa.
Kasnije su uzeli i uzorak miša krvi kako bi vidjeli kako mikroplastika utječe na stanice u krvotoku.
Također su proveli eksperimente u ponašanju kako bi testirali je li mikroplastika utjecala na pamćenje, pokrete, istraživačko ponašanje i izdržljivost miševa.
Utvrđeno je da imunološke stanice – one koje štite tijelo od infekcija – progutale su čestice mikroplastike, koje su promijenile veličinu ovih imunoloških stanica, pa su blokirale manje krvnih žila.
Neke veće čestice mikroplastike u potpunosti su blokirane kapilare, koje su dodirnule protok krvi u mozak.
Posebno je zabrinjavajuće da je u nekim slučajevima bilo samo 30 minuta od mozga miša u musarnom mozgu od ubrizgavanja mikroplastičnih čestica.
A tada se primjećuju i promjene u ponašanju. Kod miševa, memorija, pokreti, brzina, motor i izdržljivost su se pogoršali.
Većina ovih stvari poboljšala se oko četiri tjedna nakon eksperimenta, ali neke su krvne žile bile blokirane.
Treba naglasiti da je eksperiment, do sada, samo na miševima, ali rezultati pokazuju kakav bi potencijalni utjecaj mikroplastike i ljudskog zdravlja mogao biti moguće i povećati rizik od moždanog udara i kognitivnog pada.
Znanstvenici, stoga, preporučuju daljnja istraživanja kako bi otkrili dugoročne rizike izloženosti mikroplastiji, posebno kod ljudi koji već pate od bolesti vaskularnog sustava.
Mikroplastika dosad pronađena u mnogim tjelesnim sustavima
Odbačena plastika dogodila se u mnogo manje čestica, i iako je plastični otpad jedan od najvećih zagađivača okoliša, u posljednje vrijeme više nego veća pažnja posvećuje utjecaj mikroplastike na zdravlje ljudi.
Čestice mikroplastike ulaze u naše tijelo ako ih pojedemo, udišemo ili uđemo u kontakt s njima na neki drugi način. Jednom kada su ušli u naše tijelo, neke čestice završavaju u našem krvotoku, a zatim putuju u različite organe.
Ranije studije pokazale su da mikroplastika značajno utječe na naš hormonski status i, ulazeći u naše stanice, mijenja naše dno, što povećava rizik od nekih vrsta raka. To se posebno odnosi na najmanje čestice mikroplastike, takozvano Nanoplastiku.
Nanoplastika je također povezana s nekim poremećajima u radu mozga i upale, ali znanstvenici još uvijek rade na otkrivanju svih potencijalnih opasnosti.
Prije nekog vremena svijet je posjetio vijest da je mikroplastika pronađena u gotovo svim testiranim uzorcima ljudske placente, tj. Placentu.
Profesor Matthew Campen sa Sveučilišta New Mexico, koji je vodio istraživanje, kaže: ‘Ako vidimo utjecaj mikroplastike na placente, tada bi se mogao pogoditi apsolutni cijeli život sisavaca na planeti. To nije dobro! ‘
Mikroplastika je otkrivena u ljudskoj posteljini prije godina.
“Mikroplastika sadrži tvari koje narušavaju rad normalnih žlijezda, što može uzrokovati dugoročne učinke na zdravlje ljudi”, rekli su znanstvenici.
Koncentracija mikroplastike u plasmanu bila je posebno zabrinjavajuća, naglasio je Campen. Naime, tkivo posteljice raste samo osam mjeseci, jer se od početka trudnoće počinje formirati oko mjesec dana. “Druga tijela našeg tijela sakupljaju plastiku tijekom mnogo dužih vremenskih razdoblja”, dodao je. To znači da mikroplastika u našem tijelu polaže vrlo brzo.
Campen je također rekao da bi sve veća koncentracija mikroplastike u ljudskim tkivima mogla objasniti neobičan porast određenih zdravstvenih problema, uključujući upalnu bolest crijeva (IBD), karcinom debelog crijeva kod ljudi mlađih od 50 godina i manji broj sperme kod muškaraca.
Naime, studija iz 2021. otkrila je da su ljudi patili od upale crijeva, u stolici je imala do 50 posto više čestica mikroplastike.
Kako se zaštititi?
Odgovor na ovo pitanje je jednostavan, ali njegova je provedba prilično komplicirana. Naime, zaštitit ćemo se plastikom ako je ne koristimo, ali u današnjem svijetu, potpuno ispunjenom plastikom, čini se gotovo nemogućim.
Međutim, trebalo bi ga vratiti u tako daleku prošlost da biste vidjeli taj život bez plastike – ili barem s mnogo manje plastikom – vrlo moguće.
Gotovo sva pića koja danas kupujemo u plastičnim bocama, prije nego što su došli na staklene boce. Također, zaista ne treba da sva hrana koju kupimo dolazi u dva, tri ili više slojeva plastične pakiranja. Svakodnevni predmeti, posebno oni koje koristimo za pripremu i konzumiranje hrane, također ne bi trebali biti plastični jer mali komadi plastike odvoje njihovu upotrebu i završavaju u hrani koju jedemo.
Spremnici od plastičnih spremnika posebno su opasni za uštedu hrane koja često pohranjuje više vruće hrane, jer temperatura promiče plastično probijanje u manje dijelove.
Prije nekog vremena znanstvenici su objavili upozorenje vezano za ploču za rezanje plastike. Naime, nedavna studija koju je objavio časopis za ekotoksikologiju i javno zdravstvo procijenilo je količinu mikroplastike koja se nalazi u prerezanoj hrani u dvije različite vrste plastičnih ploča za rezanje. Mrkva je nasjeckana na rezaču polipropilena i polietilenskoj ploči. Na kraju studije, ove plastične ploče za rezanje rezultirale su 1114 mikroplastičnih čestica (komada lekcija manjih od 5 milimetara) na mrkvu svaki put kada je ploča koristila. To znači da plastična ploča za rezanje može proizvesti 15 miligrama mikroplastike po rezu i oko 50 grama godišnje – što je ekvivalent 10 plastičnih kreditnih kartica.
Kako ukloniti plastiku iz okoliša?
Prema izvješću Ujedinjenih naroda za program zaštite okoliša (UNEP), godišnje se proizvodi oko 460 milijuna tona plastike, što je iznos koji će biti – ako nešto hitno ne uzima – utrostručuje se do 2060. godine.
Plastika u okolišu nikada nije dobra, ali plastika u moru je posebno problematična jer se brže razbija u manjim česticama gdje ih potom konzumiraju morska stvorenja koja kasnije u tijelu konzumiraju plastika.
U svijetu su iz mora pokrenute mnogi projekti za uklanjanje plastičnog otpada, a jedan od najpoznatijih je OceanCleanup koji je pokrenuo Boyan Slat (Bojan Schlat), mladi nitherlander hrvatskih korijena. Izmislio je sustav koji za svoj rad koristi prirodne oceanske struje. Velike plutajuće barijere postavljaju se u ocean, a plastika duž Gibe barijere prema središtu barijere gdje se sakuplja, dok je pod oceanskim električnim sustavom neometani morskim životom.
Ali ukloniti plastiku iz mora jedna je stvar, a njegovo kasnije recikliranje ili depozit nešto je potpuno drugačije.
Samo devet posto plastike reciklira se u svijetu, navodi se u izvješću UNEP -a. S čak 22 posto plastičnog otpada vrlo se slabo upravlja i završava kao smeće, a velike količine na kraju stižu do oceana.
Znanstvenici su upozorili da se od 2005. godine količina plastičnog otpada u svjetskim morama povećava neviđenom brzinom.
Za sada ne postoji pouzdan način rješavanja plastičnog otpada koji nije moguće reciklirati, iako eksperimenti s enzimima koji razgrađuju plastiku ili čak vrste crva jedu i probavljaju. Ali sve se odnosi na početke, dok se proizvodnja plastike na svijetu nastavlja nesputanom brzinom.
