U Muzeju književnosti i pozorišne umjetnosti BiH u ponedjeljak, 23. decembra u 19 sati bit će otvorena izložba „Vlado Pravdić – Mali princ s Marijinog dvora“, autorice muzejske savjetnice Amine Abdičević.
Vlado Pravdić rođen je 6. prosinca 1949. godine u Sarajevu. Imao je sedam godina kada ga je majka, pijanistica, upisala u glazbenu školu. Idućih jedanaest godina uči klavir te završava nižu i srednju glazbenu školu. Nakon srednje škole upisuje fiziku na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu. Tijekom 1966. godine svira u grupi Vokins s Vladimirom Savčićem Čobijem. U razdoblju od 1968. do 1970. svira u grupi Kost, au rujnu 1970. prelazi u Ambasadore i s njima prvi put ulazi u studio. Tadašnja vokalna solistica
Veleposlanik je bio Zdravko Čolić, pa je Zdravkova ploča (“Plačem za tvojim usnama” 1971.) ujedno i Vladin diskografski prvijenac. U proljeće 1971. od Ranka Rihtmana kupuje orgulje “Hammond T-202” i mijenja ih u Indexima. Sam je napravio pojačalo “Leslie” koje je bilo bolje od tvorničkog. S manjim prekidima svirao je s Indexima do jeseni 1973. godine. Odlaskom Davorina Popovića i Bode Kovačevića u JNA, otvara mu se prilika da se trajno pridruži grupi Jutro, koja će 1. siječnja 1974. promijeniti ime u Bijelo dugme.
Članovi Bijelog dugmeta za Vladu Pravdića kažu da je kao “s drugog svijeta”. Nije pio, bojao se pušenja, rano je lijegao, još ranije ustajao, intenzivno se bavio sportom (volio je roniti) i živio na način nezamisliv za jednog glazbenika. Bio je član Bijelog dugmeta do 1987. godine. Ponovno se pridružio Bijelom Dugmetu 2005. godine, kada su se okupili i održali uspješne koncerte u Beogradu, Zagrebu i Sarajevu.
Ženio se dva puta i imao četvero djece. Vlado Pravdić preminuo je u Splitu 5. prosinca 2023., dan prije svog 74. rođendana.
