Oko 5.000 ljudi krenulo je jutros iz Nezuka kod Sapne, potočarskom cestom, kako bi odali počast hiljadama muškaraca i dječaka ubijenih u genocidu u Srebrenici u julu 1995. godine, javlja Anadolija.
Oni će u naredna tri dana ići putem kojim su Srebreničani u ljeto prije 29 godina pokušali doći do slobodnog teritorija – Tuzle ili Kladnja. Preživjeli Srebreničani su i ove godine bili na čelu kolone “Marša mira”. Među onima koji su bili u koloni je i ambasador Republike Turske u Bosni i Hercegovini Sadik Babur Girgin.
Sudionici “Marša mira” trebali bi stići u Potočare 10. srpnja, a dan kasnije prisustvovati kolektivnoj dženazi u mezarju Memorijalnog centra Srebrenica – Potočari, gdje će ove godine biti ukopani posmrtni ostaci još 14 žrtava genocida. .
„Marš mira“, koji se ove godine organizuje po 20. put u sklopu obilježavanja 29. godišnjice genocida nad Bošnjacima u „Sigurnoj zoni Ujedinjenih naroda“ Srebrenica, za preživjele Srebreničane predstavlja svojevrsnu liječenje traume, ali i obvezu da svoja iskustva i priče ispričaju i prenose na mlađe generacije.
Suljo Čakanović, predsjednik Pododbora za “Marš mira”, rekao je da su sve tehničke pripreme urađene uz logističku podršku.
“Trasa “Marša mira” bit će nepromijenjena, očišćena i sigurna za sve sudionike”, pojasnio je Čakanović, navodeći da će ove godine biti oko 5.000 sudionika.
Istaknuo je kako je praksa pokazala da svake godine imaju više sudionika od prijavljenog broja.
“Drago mi je jer je ovo 20. godišnjica ‘Marša mira’ koji je zadržao svoj trend poruke mira i da se Srebrenica nikada i nikome ne ponovi. A ovaj ‘Marš mira’ ima za cilj odati počast nevinim žrtvama. Bošnjaka koji su stradali u julu 1995. “Imamo sudionike iz mnogih europskih zemalja kao i Amerike i Australije. Tu su sudionici iz Srbije, Hrvatske, Crne Gore, Slovenije, Austrije, Njemačke, Finske, Danske, Francuske, Nizozemske, Irana i Turska”, dodao je Čanović.
Ove godine je prvi put na “Maršu mira” i Efedina Ćehajić iz Visokog.
“Prvi put sam na ‘Maršu mira’, iako želja postoji već nekoliko godina. No, tu sam tek sada jer sam uskladio obveze i fizičku spremnost. Krenuo sam sa svojim Suprug. Moja poruka je da se nikada i nikome ne ponovi Srebrenica, a mi smo se i fizički pripremili za ovaj put, nadamo se da ćemo prebroditi sve prepreke.
Nejla Hodžić (18) iz Sarajeva sa rodbinom i prijateljima krenula je na “Marš mira”. Za nju je “Marš mira” posebno emotivan jer prati rutu kojom je u srpnju 1995. godine prošao njezin otac. Jedan je od onih koji su preživjeli genocid u Srebrenici.
“Ovo mi je treća godina kako hodam ‘Maršem mira’. Prvi put sam išao sa svojim ocem koji je preživio ovaj put. Hodam stazom kojom je on hodao. Hodanje je jako emotivno, pogotovo kada pravimo pauze za povijest pouke, učenja Fatihe, jako je važno da se prisjetimo onoga što se dogodilo u Srebrenici”, dodao je Hodžić.
Grupa od oko 100 ljudi za ovogodišnji “Marš mira” stigla je iz Turske. Među njima je i Mustafa Ergun iz Istanbula.
“Ima ljudi iz raznih turskih gradova. U ‘Maršu mira’ sudjelujem od 2017. godine. Tu smo svake godine, naša grupa iz godine u godinu raste tako da nas sada ima oko 100. Kada sam prvi put došla u U martu sam mislio da ću doći i to je to, međutim, to nam je postala neka vrsta obveze svake godine i mislimo da bismo trebali biti tamo.
Među učesnicima je i Mehnur iz Istanbula. Njezina se obitelj prije 50-ak godina iz Novog Pazara preselila u Tursku.
“Prošle godine sam prvi put išao na ‘Marš mira’. Bilo mi je jako teško. Nije lako hodati 100 kilometara, ali tada sam si rekao da me nitko ne tjera i ne pokušava ubiti Moram piti vodu, jesti… Ovdje sam da odam počast žrtvama genocida”, kazao je Mehnur.
Iz Istanbula je stigao i Yusuf Ahmet Kulca. Treći put sudjeluje u „Maršu mira“.
“Što više puta učestvujem, naša odgovornost raste. Želimo sudjelovati i pozvati što više mladih ovdje. Potrebno je ne zaboraviti genocid”, dodao je Kulca.
“Marš mira” je memorijalna manifestacija koja se održava svake godine, u julu, povodom godišnjice genocida nad Bošnjacima u “Sigurnoj zoni Ujedinjenih naroda” u Srebrenici u julu 1995. godine.
“Marš mira” ima za cilj izgradnju, unapređenje i njegovanje kulture sjećanja na genocid nad Bošnjacima u Srebrenici te sprječavanje negiranja, negiranja i relativiziranja zločina genocida.
”Marš mira” traje tri dana, a učesnici hodaju stazom dugom stotinjak kilometara od Nezuka do Potočara. Tim putem u suprotnom smjeru, od Potočara do Nezuka, u srpnju 1995. godine bježe i probijaju Bošnjaci prilikom okupacije i zauzimanja „Sigurne zone Ujedinjenih naroda“ Srebrenica od strane srpskih vojnih i policijskih formacija.
Sudionici “Marša mira” dnevno prepješače oko 30 kilometara, a na pojedinim mjestima staza je izuzetno naporna, nepristupačna i zahtijeva solidnu fizičku spremnost sudionika.
U Memorijalnom centru Srebrenica – Potočari do sada je ukopana 6.751 žrtva genocida, dok je odlukom preživjelih članova obitelji u mjesna mezarja ukopano 250 žrtava.
Žrtve su iz različitih općina, a najviše ih je s područja Srebrenice, Bratunca, Vlasenice, Zvornika i Milića. Žrtve genocida pronađene su na 150 različitih lokacija, od čega 77 masovnih grobnica. Najmlađa žrtva do sada ukopana u Potočarima je novorođena djevojčica Fatima Muhić, a najstarija časna sestra Šaha Izmirlić rođena 1901. godine.
Još uvijek se traga za više od tisuću žrtava genocida.
Tijekom genocida u i oko Srebrenice u srpnju 1995. godine pripadnici Vojske Republike Srpske (VRS) pod zapovjedništvom tadašnjeg predsjednika RS-a Radovana Karadžića i vrhovnog zapovjednika VRS-a Ratka Mladića , ubili više od 8.000 bošnjačkih muškaraca i dječaka.
Zločin u Srebrenici, najveći na europskom tlu nakon Drugog svjetskog rata, pred domaćim i međunarodnim sudovima okarakteriziran je kao genocid.
Pred Mehanizmom za međunarodne kaznene sudove osuđen je Radovan Karadžić
(ICTY), nasljednika Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY) u Haagu na kaznu doživotnog zatvora za genocid, zločine protiv čovječnosti i kršenje zakona i običaja ratovanja tijekom rata u Bosni i Hercegovini.
Ratko Mladić također je pred istim sudom u Haagu proglašen krivim za genocid i osuđen na doživotni zatvor.
Najmanje 47 osoba osuđeno je na više od 700 godina zatvora za zločine počinjene na području Srebrenice.
