„Adam i Eva su bili Srbi. Ili Hrvati. Definitivno Albanci, Bugari ili Bošnjaci. Posvuda prevladava uvjerenje da je ovaj, njihov narod, najstariji narod južne Europe.” Ovim rečenicama počinje tekst objavljen prošlog vikenda u novinama Neue Zürcher Zeitung am Sonntag. Autor je Adelheid Wölfl iz Sarajeva, a objavio je skraćenu verziju DW.
“Genetski nacionalizam”
“Također je raširen stav da postoji zajednički etnički identitet, koji se ne temelji samo na kulturi, jeziku i vjeri nego i na biološkom podrijetlu. Taj etno ili genetski nacionalizam bio je jedan od razloga krvavih devedesetih i građanskog rata u republikama bivše Jugoslavije.
Razmišljanje je bilo: mi smo bili prvi, mi vrijedimo više od drugih, potpuno smo drugačiji, zato možemo dominirati nad drugima i otjerati ih. Ovo razmišljanje je i danas rašireno.
Srpski novinar Ratko Dmitrović, kasnije ministar obitelji i demografije, rekao je 2018. da su Srbi, Hrvati, Bošnjaci i Crnogorci istog porijekla: svi su Srbi. “Nije teško priznati istinu. Ne boli”, tvitao je.
Prema njegovim riječima, ostale etničke grupe su zapravo Srbi koji su jednostavno izdali svoje srpstvo.
Bivši hrvatski ministar obrazovanja Dragan Primorac, liječnik i genetičar, smatra da su “više od tri četvrtine današnjih hrvatskih muškaraca potomci starih Europljana koji su živjeli u posljednjem ledenom dobu prije 20.000 godina na području današnje Hrvatske, Slovenije i Bosna i Hercegovina”.
Studija Harvarda: Nema značajnih genetskih razlika
Te priče su znanstvene besmislice, što dokazuje i nova studija s Harvarda. “Kada biste mi dali DNK osobe i ja vam moram reći je li ta osoba Hrvat ili Srbin, bilo bi izuzetno teško. Hrvati, Srbi i ostali kulturni su pojmovi, ali ne odražavaju vrlo staru diferencijaciju u svojoj demografsko-genetskoj povijesti”, kaže arheogenetičar Injigo Olalde, jedan od autora studije Genetska povijest Balkana od rimske granice do seobe naroda Slavena, koja je izašla u prosincu.
U studiji su analizirali DNK podatke 146 kostura ljudi koji su živjeli u prvom tisućljeću naše ere, a iskopani su na 20 različitih lokacija na Balkanu – u Hrvatskoj, Srbiji, Sjevernoj Makedoniji, Bugarskoj, Rumunjskoj, Grčkoj i Albaniji.
Rezultati otkrivaju sljedeće: prvo, genetski fond svih ovih jedinki je sličan, i drugo, gotovo je identičan genskom fondu današnjih jugoistočnih Europljana.
“Bez obzira na suvremene nacionalne granice, stanovništvo u našem proučavanom području oblikovano je sličnim procesima migracija i promjena”, kaže Olalde. To sugerira da su se važni demografski događaji koji su pridonijeli formiranju današnjih skupina dogodili već oko 1000. godine.
Nije bilo zamjene, već miješanja
Migracijski tokovi također se mogu pratiti analizom DNK. Između 250. i 550. godine nove ere ljudi iz središnje i sjeverne Europe i pontsko-kaspijske stepe stigli su u jugoistočnu Europu. Nakon završetka rimske vladavine, odnosno između 6. i 10. stoljeća, iz sjeveroistočne Europe dolazi sve veći broj migranata koji govore slavenski.
Prema studiji, njihov se DNK danas nalazi u 30 do 60 posto populacije na Balkanu. Ovi migranti nisu zamijenili ljude koji su živjeli u regiji tijekom brončanog ili željeznog doba, već su se pomiješali s njima.
Genetski materijal ljudi iz željeznog i brončanog doba nalazi se u oko 22 posto današnjeg stanovništva, a genetski materijal predaka iz zapadne Anatolije u oko 23 posto, kaže Olalde u razgovoru za NZZ am Sonntag.
Pitanje je hoće li studija pronaći put do svijesti šire javnosti na Balkanu. Jer ovdje neki “znanstvenici” doprinose nacionalističkoj i rasističkoj historiografiji. U Hrvatskoj su to bile teorije Franje Račkog. Tvrdio je da su Hrvati tijekom seobe došli u “djelomično praznu kuću”, pa se nisu miješali, te da sadašnje stanovništvo izravno potječe od doseljenika slavenskog govornog područja.
Florian Bieber, direktor Centra za studije jugoistočne Europe na Sveučilištu u Grazu, kaže da kritički stav prema podjeli na etničke skupine nije raširen. “Postoji puno više pročišćenih povijesnih narativa koji ignoriraju primjese i veze”, kaže on.
“Pseudoznanstvene teorije se i danas koriste u propagandne svrhe”
Radikalna desničarska političarka bosanskih Srba Biljana Plavšić, bivša potpredsjednica Republike Srpske, izjavila je 1993. da ona i drugi srpski nacionalisti nisu mogli pregovarati s Muslimanima iz genetskih razloga.
“To je bio genetski deformirani materijal koji je prihvatio islam. I sada, naravno, postaje sve koncentriraniji sa svakom sljedećom generacijom. Sve je gore i gore. Kroz stoljeća geni su nastavili propadati“, kaže ovaj biolog po struci. Vjerovala je da su bosanski Srbi bili etnički i rasno superiorni bosanskim muslimanima.
Arheolog Mario Gavranović s Austrijske akademije znanosti upozorava na pseudoznanstvenu teoriju o podrijetlu koja se koristi u propagandne svrhe te ističe da se ta rasistička ideologija širi i danas.
Primjerice, srpska udruga Poreklo prikuplja uzorke DNK kako bi se ušlo u trag “srpskoj baštini”. Iz Porekla tvrde da Srbi sigurno nisu pomiješani s “turskom krvlju”. Istoimena crnogorska udruga tvrdi da Srbi imaju potpuno drugačije gene od Albanaca.
“Svi pripadamo istom genskom fondu”
Jedna od raširenih ideja je da su Srbi, Hrvati i Bošnjaci direktno nastali od Slavena doseljenih iz sjeveroistočne Europe u jednoj liniji i bez miješanja s drugima. Neki Albanci vjeruju da su izravni potomci Ilira, neki Grci vjeruju da potječu od starih Grka. Uzavrela mješavina praznovjerja, rasizma i nadmoći.
“Nema genetske podloge za razlike među etničkim skupinama”, naglašava Naris Pojskić s Instituta za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju Sveučilišta u Sarajevu, smiren čovjek koji kaže da je krajem 19. stoljeća Austrijanac Augustin Weisbach pokušao “izmjeriti obim glave” kako bi se utvrdilo postoji li razlika između pravoslavnih, katoličkih i muslimanskih Bošnjaka. Weisbach nije našao ništa.
“Svi mi pripadamo istom genskom fondu. Uvijek smo duboko u sebi znali da nema razlike”, kaže Pojskić. Desničarski ideolozi koji unatoč tome tvrde da su skupine biološki različite zanemarit će istraživanje DNK, kaže.
