Tijekom govora na sprovodu Fouada Shukra, visokog dužnosnika Hezbollaha koji je u utorak ubijen u izraelskom napadu na periferiju Beiruta, vođa te šijitske militantne organizacije Hassan Nasrallah dotaknuo se i jednog “zanimljivog” detalja iz bogate biografije palog časnika.
– Šehid Fuad Shukr je bio vođa grupe koja je otišla u Bosnu da podrži muslimane početkom 1990-ih – rekao je Nasrallah tijekom govora, piše RT.
O Šukrovom angažmanu u BiH nakon njegove smrti pisao je i “Majadin”, libanonski medij blizak Hezbollahu, koji je naveo da je bio uključen u vanjske poslove od 1992. godine, kada je, između ostalog, “mentirao mlade koji su podržavali svoje braća u Bosni“.
Poznati britanski novinar Robert Fisk, koji je tijekom rata često boravio u Bosni i Hercegovini, piše da je u borbama sudjelovalo oko 150 pripadnika Hezbollaha, koji su bili među prvim dobrovoljcima s Bliskog istoka koji su došli podržati bosanske muslimane.
Veze Hezbollaha s Armijom BiH tijekom rata u BiH nisu tajna. Uostalom, ta organizacija nikada nije skrivala podršku bosanskim muslimanima, a njihovo djelovanje bilo je dio šireg iranskog angažmana u sukobima na području bivše SFRJ.
Od Bejruta do Sarajeva
Američki zrakoplovni časnik i obavještajac Stephen O'Hearn u svojoj je knjizi o iranskoj Islamskoj revolucionarnoj gardi napisao da su pripadnici te elitne postrojbe slali oružje i obučavali muslimansku vojsku tijekom rata u BiH (1992.-95.), ali i na Kosovu. Oslobodilačke vojske (OVK) tijekom rata na Kosovu 1999.
Iran je bio jedna od prvih zemalja koja je podržala vlasti u Sarajevu nakon izbijanja rata, zaobilazeći embargo na izvoz oružja na područje tadašnje SFRJ, koji je uvelo Vijeće sigurnosti UN-a u rujnu 1991. godine.
O'Hern navodi da je administracija američkog predsjednika Georgea Busha starijeg (George Bush) bila protiv iranskog uplitanja u BiH, te da je Hrvatska pod pritiskom Amerike zaplijenila iransko oružje koje je trebalo završiti u rukama vojnika Armije BiH. Bosna i Hercegovina preko te zemlje.
Međutim, nekoliko godina kasnije, administracija Billa Clintona (Bill Clinton) – iako je javno zagovarala poštivanje embarga – tajno je podržala isporuku iranskog oružja muslimanskoj vojsci. Iranski operativci u Bosnu nisu poslali samo puške i uniforme, već i protutenkovsko oružje i lake prijenosne raketne sustave.
Prema riječima tog američkog stručnjaka, iranski specijalci ubrzo su se infiltrirali u obavještajne strukture u Sarajevu, a s njima su u BiH stigli i pripadnici Hezbollaha. Ubrzo su razvili bliske odnose s visokim dužnosnicima vladajuće SDA, koji su se zadržali i godinama nakon završetka rata.
Kako je prije deset godina napisao Gordon Barros, američki politolog i stručnjak za Balkan, mnogi u američkom State Departmentu devedesetih su vjerovali da će, ako se Srbi i Hrvati odcijepe od Bosne i Hercegovine, ta zemlja postati “neodrživa krnja islamska država”. država” i “platforma za iranski terorizam”.
Prema nizozemskom politologu Cesu Vibesu, koji je pisao o vezama SAD-a i radikalnih islamista u Bosni, “Turska i Saudijska Arabija su tijekom rata bile više nego spremne isporučivati oružje i odvući Izetbegovića od iranskog utjecaja, ali Bosanska vlada je bila mnogo više fokusirana na Iran”.
Američki obavještajci u Bosni došli su do istog zaključka. Robert Baer, agent CIA-e stacioniran u Sarajevu tijekom rata, kasnije je tvrdio da je “Vlada bosanskih muslimana klijent Iranaca … Kad bi morali birati između CIA-e i Iranaca, uvijek bi izabrali Irance .”
Nije tajna da je lider bosanskih muslimana Alija Izetbegović gajio simpatije prema Iranskoj islamskoj revoluciji 1979. godine, kao i prema utemeljitelju Islamske Republike, ajatolahu Ruholliju Khomeiniju. Skupina njegovih bliskih suradnika 1982. tajno je otputovala u Iran kako bi sudjelovali na islamskom seminaru, da bi nakon povratka u Jugoslaviju bili uhićeni.
Prema izvješću CIA-e do kojeg je došao američki novinar James Risen, sam Izetbegović je bio “doslovno na [iranskom] platni spisak”, a jednom je prilikom od iranskih agenata dobio 500.000 dolara u gotovini. Zanimljivo je da je iranski veleposlanik u BiH bio jedini strani diplomat koji je Izetbegovića pratio u predizbornoj kampanji 1996. godine.
Vjeruje se da je “čovjek za vezu” s Iranom u Sarajevu bio Hasan Čengić, Izetbegovićev čovjek od povjerenja zadužen za šverc oružja i zaobilaženje embarga. Nakon rata Čengić je smijenjen s mjesta zamjenika ministra obrane, navodno pod američkim pritiskom. On je, međutim, nastavio igrati značajnu ulogu u SDA.
No, on nije bio jedini časnik Armije BiH koji je surađivao s Irancima. Nakon što su Amerikanci početkom 2020. ubili Kasima Sulejmanija, zapovjednika postrojbe Quds u sastavu Islamske garde, u medijima diljem regije pojavile su se informacije da se tadašnji bošnjački član Predsjedništva BiH Šefik Džaferović tijekom rata susreo s tim iranskim časnikom. u BiH.
– Sulejmani je bio prisutan u BiH kada su mudžahedini likvidirali Srbe odsijecanjem glava, što je Džaferović znao, ali nije poduzeo ništa da počinioce tog gnusnog zločina privede pravdi – pišu “Večernje novosti”. tom prilikom.
Izraela i Vojske RS
O djelovanju Izraela, prije svega obavještajnih službi iz te zemlje, na tlu BiH tijekom rata zna se mnogo manje, ali se zna da je Tel Aviv u određenoj mjeri podržavao Vojsku Republike Srpske (VRS). .
U nizozemskom izvješću o Srebrenici iz 2002. godine, na kojem je, između ostalih, radio i Ces Vibes, navodi se da je Mossad bio posebno aktivan na tom području, kao i da su Izraelci opskrbljivali VRS artiljerijskim streljivom.
O prisutnosti izraelskog oružja u Srbiji i RS-u pisao je i američki povjesničar Adam Garfinkle, koji je potporu židovske države Srbima povezao sa zajedničkim stradanjem dvaju naroda tijekom Drugog svjetskog rata, kao i činjenicom da mnogi Hrvati i Muslimani pridružili su se vojnim formacijama koje su se borile na strani nacista, piše RT.
