Osim što je Kanton 10 prostorno najveći i jedan od najsiromašnijih u Federaciji, u kojem je bijela kuga konstanta, on je i kanton s općinom s najstarijim stanovništvom. Riječ je o Bosanskom Grahovu – iz kojeg se, zbog nedostatka posla i neuvjetnog života, iseljavaju povratnici.
Četiri učenika
Smješteno u idiličnom krajoliku, na raskrižju puteva koji vode prema Dalmaciji, Lici, Hercegovini i Bosni, smjestilo se Bosansko Grahovo, danas gotovo napušteni grad. S prosječnom starošću stanovništva većom od 52 godine, prema posljednjem popisu stanovništva, bila je “najstarija” općina u BiH, a danas je ta brojka vjerojatno i veća. prenosi FTV.
– Jedan pokazatelj da je to jako stara općina, da nema puno mladih ljudi – u cijeloj prošloj godini rođeno je samo jedno dijete, a umrlo je 29 osoba – kaže Diana Mamić, direktorica Zavoda za javno zdravstvo Kantona 10. .
Broj učenika u većini razreda osnovnih škola je ispod pedagoškog standarda.
– Ove školske godine upisana su 4 učenika prvog razreda. Prošla godina je bila malo bolja – imamo 5 učenika. Dogodine isto. Sve se vrti oko te brojke 5-6. Za tri godine, recimo, nešto je veći broj, ima ih 9 – ističe Obrenka Novak, ravnateljica OŠ Grahovo.
I to pod uvjetom da nitko od tih obitelji ne ode u inozemstvo u potrazi za boljim životom, a ima i odlazaka na školovanje.
– Dobar dio mladih, kada ovdje završi srednju školu, ide dalje na školovanje – Banjaluka, Beograd, Sarajevo… Stvarno, gdje god ko ima, ide tamo. Ali naša strašna sudbina je da se mladost ne rađa, djeca se ne rađaju – rekao je općinski načelnik Uroš Đuran (SNSD).
Iako se oduvijek teško živjelo, kažu, prije desetak godina bilo je bolje.
Nemogući uvjeti
– Bilo je više ljudi, živjelo se bolje, bio je veći stočni fond – sada je sve manje, narod odlazi, omladina odlazi, posla nema. Najveći problem je što nema posla, nema zapošljavanja i mladi su prisiljeni napuštati Bosansko Grahovo – objašnjava Vojka Benić, povjerenica MZ Preodac.
A ono malo poljoprivrednica i obrtnica posluje u nemogućim uvjetima.
– Dnevnu kupovinu koju moraju predati u banku nose – neki u Drvar, neki u Livno. Ide li to svaki dan ili svaki drugi dan – stvarno ne znam, ali Grahovu nedostaje banka. Tu poslovnicu nitko neće otvoriti – nema financijskog poslovanja da se to plati – upozorava Đuran.
Bosansko Grahovo je iz rata izašlo bez ijednog cijelog krova, ruinirani vrtić žudi za obnovom, a centar grada još podsjeća na nedavnu prošlost.
