Fondacija Meyli u Kaćunama kod Busovače održava tradiciju i čuva od zaborava sjećanja na pretke obitelji Hadžimejlić, koji su prije oko 260 godina došli na prostore Bosne i Hercegovine iz Anadolije.
U spomen sobi kompleksa u Kaćunima izloženi su lični predmeti hadži Mesuda ef. Hadžimejlić (1937-2009), koji je bio šejh nakšibendijskog, rufaijskog i mevlevijskog tarikata, imao je visok stepen obrazovanja. Javnosti su tako dostupni njegovi rukopisi, pečati, dokumenti i originalna stakla, kao i osobni predmeti koje je koristio tijekom rata 1992.-1995. u Bosni i Hercegovini, što svjedoči o njegovom doprinosu u obrani zemlje. Svojim prisustvom i korisnim savjetima pomagao je borcima, podižući im moral.
Iako na prvi pogled običan, život ef. Mesuda je zapravo bila značajna, bogata i raznolika. Njegovi potomci, Abdusamed i Ćazim Hadžimejlić, nastavljaju duhovni put kojim je dostojanstveno i dosljedno živio njihov otac. Braća Hadžimejlić su u tom kompleksu izdvojila prostor za uspomene na svoju majku Bahriju hanumu, u kojem se nalaze neki njeni osobni predmeti poput odjeće, dokumenata i slično.
U Spomen sobi se nalaze i lični predmeti, diplome i portreti jednog od najistaknutijih ličnosti na prelazu iz 19. u 20. stoljeće, alima, muftije, pravnika, šejha, hafiza Muse Kjazima Hadžimejlića (1888.-1961.).
Originalna stara izdanja Kur'ana/Mushafa
Značajno mjesto u tom kompleksu zauzimaju originalna stara izdanja Kur'ana/Mushafa, rukopisna, kao i druge vrijedne knjige iz raznih oblasti, od kojih su mnoge sačuvane kao jedini primjerci u svijetu. Mnoge od tih knjiga, oštećenih zubom vremena, restaurirao je redovni prof. dr.sc. na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu Ćazim Hadžimejlić. A u toj su riznici mjesto našla i njegova djela, kao i brojna priznanja.
Zanimljiv je i segment koji se odnosi na portrete predaka obitelji Hadžimejlić, koji su smatrani prosvjetnim i duhovnim kamenom. Među njima su portreti šejha Mesuda ef. Hadžimejlića, šejha hafiza Muse Kjazima Hadžimejlića, Hasan – Babe, Mejli Babe i Husein Babe Zukića, a uglavnom su rađeni po sjećanju.
Ostavština ugledne obitelji Hadžimejlić pripada Fondaciji Meyli, a cjelokupni sadržaj je iz sigurnosnih razloga snimljen i pohranjen na više lokacija u Bosni i Hercegovini.
Kompleks uključuje polikliniku, muzej, biblioteku sa oko 14.000 knjiga, umjetničku galeriju sa više od 430 umjetničkih djela najpoznatijih bosanskohercegovačkih umjetnika, kao i tekiju nakšibendijskog tarikata iz apartmana za goste. /gosti koji dolaze u ustanovu. Musafiru ili gostu se ukazuje velika pažnja tako da tri dana i tri noći besplatno spava, jede i pije, što je tradicija koja je vremenom zamrla. Kompleks je izgrađen na inicijativu šejha Mesuda Hadžimejlića, koji je bio imam džamije i šejh tekije u Kaćunu i predsjednik Vjerskog centra Bosne i Hercegovine (1999-2009). Šejh Mesud efendija Hadžimejlić dolazi u Kaćune 1969. godine i preuzima dužnost imama. Tridesetak godina kasnije (1997. godine) šejh i njegovi derviši, susjedi, sagradili su tekiju od ušteđevine šejhove žene – hadži Bahria-Khanume. Na tom mjestu danas je biblioteka Mesudija sa bogatim knjižnim fondom. Dva najstarija rukopisa u posjedu Knjižnice potječu iz 1353. i 1448. godine, a najstarija tiskana knjiga iz 1767. godine.
Vremenom se javila potreba za većim tekijskim prostorom
Vremenom se javila potreba za većim tekijskim prostorom. Bio je i pokretač šejhovog velikog projekta, tj. izgradnju kompleksa Hastahane koji danas uključuje tekiju, musafirhanu sa 14 dvokrevetnih soba, polikliniku koja pruža širok spektar medicinskih usluga, apoteku, galeriju, restoran i urede.
Šejh Mesud ef. imao namjeru izgraditi kompleks u koji bi ljudi dolazili po lijekove, po dušu i tijelo. Teška bolest fizički ga je spriječila da sudjeluje u ostvarenju tog plana, ali ga nije spriječila da savjetuje svoje sinove koji su ispunili očev plan.
Kamen temeljac za izgradnju kompleksa položen je 28. travnja 2001. godine. U sklopu tog kompleksa nalazi se Mesudija tekija, a prva mubarek noć obilježena u novoizgrađenoj tekiji bila je Lejletu'l-kadr 12. decembra 2002. godine. Svečano otvorenje i osvještanje Mesudije tekije bilo je 21. marta 2003. godine, koji se obilježava kao Dan tekije. Ovom događaju prisustvuju brojni derviši, muhibi i prijatelji. Program počinje u podne, a završava u ranim jutarnjim satima, točnije jutarnjom molitvom. Vjernicima se obraćaju istaknute ličnosti, hafizi, efendije (imami), liječnici i mnogi drugi iz različitih oblasti društvenog života. Među posjetiteljima, osim gostiju iz naše zemlje, ima i gostiju iz Turske, Sirije, Njemačke, Francuske, Austrije, Španjolske i mnogih drugih mjesta diljem Europe. Osim tog dana, uoči svakog ponedjeljka i petka uče se mubarek noći, sohbeti, sure i čine zikrovi. Uvijek je otvoren za one koji žele moliti, ali i za one koji samo žele razgledati.
Nakon što je šejh Mesud Hadžimejlić preminuo 2009. godine, njegov sin prof. dr.sc. Ćazim Hadžimejlić. U toj tekiji se i danas održava zikr (izgovaranje, s osjećajem u srcu, riječi koje se odnose na veličanje Uzvišenog Allaha, Njegovo veličanje i zahvalu Njemu), četvrtkom i nedjeljom u večernjim satima, poslije namaza- namaz (u ljetnim mjesecima poslije večernje molitve). Učesnici zikra su derviši i muhibi iz bliže okoline, ali i iz udaljenijih krajeva Bosne i Hercegovine i inostranstva. Nakon učenja ezana jedan od derviša uči ilahiju i udara kudum. To je vrijeme čekanja šejha, koji treba stajati u mihrabu. Kada šejh dođe, prisutni ga pozdravljaju i postrojavaju. Učesnici zikra, stojeći u dva ili tri koncentrična kruga, počinju sa učenjem odabranih ajeta i ćilima, kao i ajeta iz Kur'ana. Uz učenje počinje ritmično kretanje najprije glave, zatim cijelog gornjeg dijela tijela, prvo desno i lijevo, zatim naprijed i natrag. Na vrhuncu učenja pjevač izgovara ilahiju, a ostali derviši ponavljaju riječi (Samo je Allah Bog), Allah ili samo Hu (On), ovisno o redoslijedu uz navedeni pokret tijela. Čak i sudionici, koji nisu u tom pokretu tijela, osjećaju prisutnost oslobađajuće energije predanosti. Osjeća se zov duše na zajedničko slavljenje Stvoritelja.
Teško je ostati ravnodušan promatrajući ekstazu derviša. Ovaj ritual ne traje duže od sat vremena. Kako se postupno ubrzava, tako raste i učenje derviša. Nakon zikra slijedi predavanje šejha Ćazima Hadžimejlića ili gosta predavača. Druženje završava prigodnim slanim i slatkim čašćenjem. Prije šejha prof. Ćazim Hadžimjelić, tu praksu provodio je njegov otac šejh Mesud Hadžimjelić.
Nakšibendijski red je u Bosni prisutan od 16. stoljeća, ali se njegov utjecaj snažno osjeća u 18. i 19. stoljeću, kada su poznata dva centra toga reda – nakšibendijska tekija u Vukeljićima (osnivač je bio šejh Husein baba Bosnevi) i tekija na Oglavku kod Fojnice (koju je osnovao Sirri-baba).
Muhammed Hadži Mejli baba
Osnivač šejhske porodice Hadžimejlić bio je šejh Muhammed hadži Mejli baba, porijeklom iz Kasri Arifana. O njegovom životnom putu znamo uglavnom iz usmenih predaja, uz oskudne pisane tragove. U Bosnu je stigao oko 1820. godine, a umro je 1854. godine u dubokoj starosti. Ukopan je u posebnom turbetu u Vukeljićima, nedaleko od tekije. Obnovio je rad mnogih tekija, posebno u srednjoj Bosni, uključujući tekije u Foči, Blagaju, Mostaru, Sarajevu i Travniku.
Šejh Muhammed Hadži Mejli babu naslijedio je njegov sin šejh Hasan Hilmi baba (1850-1899), za kojeg se zna da je bio natprosječne inteligencije, obdaren znanjem i mudrošću. Zahvaljujući njemu tekije su zaživjele u Visokom, Travniku, Konjicu i drugim mjestima u Bosni i Hercegovini. Najstariji sin šejh Hasan Babe bio je šejh hafiz Musa Kjazim Hadžimejlić (1888-1961), koji je bio alim, šejh, muftija, muderris i vrlo mlad je krenuo u potragu za znanjem. Poštovan i poštovan, u svoje vrijeme važio je za jednog od najobrazovanijih i najobrazovanijih ljudi na Balkanu. Sa akademskim znanjem i znanjem devet svjetskih jezika, radio je u različitim mjestima, au rodnim Vukeljićima otvorio je prvu privatnu medresu na Balkanu.
Sin šejh Muse Kjazima Hadžimejlića i hadži Dževahir-hanume Bajramović iz Tetova kod Zenice (1914-1943) bio je šejh Mesud ef. Hadžimejlić je rođen 1937. godine u Vukeljićima, duhovnoj kolijevci koja se nalazi nedaleko od Fojnice. Znanje stečeno u Medresi u Vukeljićima, koju je osnovao i vodio njegov otac, Šejh Mesud je potvrdio na državnim ispitima. Ovim je stekao i titulu imama, muallima i hatiba. Govorio je arapski, a služio se i turskim. Njegov život, šejh Mesud ef. Hadžimejlić se posvetio vjerskom odgoju svih generacija. Angažmanom u školama upoznavao je djecu i omladinu s osnovama vjere i lijepog ponašanja. Poticao je odrasle na ispunjavanje vjerskih propisa i činjenje dobrih djela. Zanimljivo je istaći da je šejh Mesud ef. prilikom pisanja koristio arapski jezik. Šejh Mesud ef. sudjelovao je u obnovi mnogih dovišta u svom zavičaju, od kojih su najznačajnija dovišta u Blagaju 1973. godine, u Vranduku i u Ključu 2000. godine. Sa sinovima prof. dr.sc. Ćazim i hadži Abdusamed ef. izgradio je i otvorio 1999. godine prvi privatni porodični muzej smješten u Vukeljićima, izgrađen na temeljima prve privatne medrese Vukeljići, a nazvan po osnivaču medrese – šejhu Musi Kjazimu Hadžimejliću.
Muzej je osnovan u mjestu koje je bilo, a i danas je, jedno od najznačajnijih sufijskih središta, koje je kroz burnu historiju Bosne i Hercegovine uspjelo održati autentičnost mjesta, kulture, baštine i tradicije. Postav muzeja sastoji se od tradicijskih umjetničkih i povijesnih eksponata s područja Bosne i Hercegovine, kao i brojnih umjetnina iz domene kaligrafske umjetnosti, umjetnosti ebru slikanja, keramike i posuđa, te općenito druge islamske baštine. . U sklopu Muzeja postoji poseban odjel koji sadrži zbirku knjiga na orijentalnim jezicima iz osmanskog perioda, kao i literaturu na evropskim jezicima vezanu za sufizam. U sklopu Muzeja nalazi se stalni etnološki, povijesni i umjetnički postav otvoren za javnost.
Šejh Mesud ef. i supruga Bahrija-hanuma Šehić iz Zenice rodila je četvero djece – sinove Ćazima (1964.) i Abdusameda (1978.) i kćerke Asimu (1965.) i Refiju (1970.). Posljednjih sedam godina života šejh hadži Mesuda ef. Hadžimejlić je bio fizički nepokretan, ali psihički aktivan. Umro je 2009. godine, a mezar šejha Mesuda ef. nalazi se ispred Obiteljskog muzeja u Vukeljićima, prema njegovoj želji.
