Elma i Haris Žužić, bračni par koji je odlučio pomoći djeci bez odgovarajućeg roditeljskog staranja, kritizirao je rad nadležnih institucija u ovoj oblasti.
– Što radi i radi li uopće Kantonalni centar za socijalni rad Sarajevo?! Tko nadzire rad Stručnih timova i jesu li oni nedodirljivi? Zašto je Socijalna služba zataškavala činjenice u pokrenutom sudskom procesu i tko će za to odgovarati? Jeste li zaboravili slučaj dječaka Smaje Česira?! Zločinci su osuđeni, a vlasti i njihova odgovornost? Čini se da imamo još jednog Smaju u neposrednoj blizini koji je živ. Petogodišnji dječak kojeg je otac dvije godine seksualno zlostavljao. Nije negdje tamo, nego ovdje u neposrednoj blizini. Pitate se što je s majkom, je li znala? Znala je, gledala i šutjela dvije godine.
Zna li socijalna služba? Zna li sud? Svi znaju i nakon sudske odluke, a na prijedlog Stručnog tima socijalne službe dječaka su vratili majci koja je smanjenih intelektualnih sposobnosti, koja nikada nije pokrenula razvod od monstruma niti je pokazala inicijativu da poboljša svoje roditeljske sposobnosti. . Tko su u ovoj priči Elma i Haris, bračni par koji je odlučio pomoći djeci bez odgovarajućeg roditeljskog staranja? Teške su odluke o ulasku u priču o zbrinjavanju takve djece o kojoj nitko ne brine.
– S prvim dječakom kojeg smo primili na udomiteljstvo i koji je nakon pola godine vraćen u biološku obitelj, opet u nesređenim obiteljskim prilikama, prošli smo sistemsku kalvariju. O tom emotivnom i sustavnom užasu mogli bismo još dugo pisati, ali nekom drugom prilikom. Nakon tog iskustva odlučili smo ponovo uzeti četveromjesečnu bebu, sestru silovanog dječaka, jer su nas uvjeravali da nikome ne pada na pamet djecu vraćati biološkoj majci – izjavljuju Elma i Haris.
Nakon prijave seksualnog zlostavljanja majka i djeca smješteni su u sigurnu kuću. Jako traumatizirani dječak postaje vrlo agresivan prema bebi, majka je nije mogla zaštititi, a nakon toga su stručnjaci, zaposlenici Sigurne kuće, procijenili da majka ne može brinuti o dvoje djece.
– Udomiteljska služba smjestila je bebu u našu obitelj, a dječak je smješten u Dom Bjelave. Beba nam je došla higijenski zapuštena, izgrebanog lica, udubljene glave, hipotoničnih mišića koji ne podupiru glavu, neliječenog dermatitisa, bronhitisa i konjuktivitisa… Liječili smo je i izliječili, voljeli. Nakon sedam mjeseci dobivamo poziv koji hladnokrvno javlja da je sudski proces završen. Sud je odlučio ispitati roditeljsku sposobnost biološke majke s djecom. Ista je to majka koja je znala za silovanje svog djeteta i ista ona koja nije zaštitila bebu od agresivnog dječaka niti se pobrinula za svoje i bebine najosnovnije potrebe. Sud je donio takvu odluku, ali na prijedlog Socijalne službe. Zašto je nadležna služba pokrenula postupak privremenog oduzimanja roditeljske skrbi, a nedugo zatim dala prijedlog da se djeca vrate majci?”
Dječji dom Bjelave obavijestio je nadležne službe da nemaju adekvatnog stručnjaka koji bi individualno radio s traumatiziranim dječakom te da je potrebno pronaći rješenje za takvo dijete. Vratili su ga majci, istoj onoj koja nije prijavila seksualno zlostavljanje. Nadležna služba kaže da je to najbolje za dijete!
Ako mislite da je otac čudovište u zatvoru, nije. On nema nikakve mjere zabrane, kao ni ubica iz Gradačca koji je uživo prenosio ubistvo svoje supruge. Protiv biološkog oca vodi se istraga zbog seksualnog zlostavljanja vlastitog djeteta, on je na slobodi i djeca su mu dostupna. Nadležni kažu da je to najbolje za djecu! Hoćemo li sada zažmiriti na oko kao milion puta do sada ili ćemo svi zajedno pokazati da nam je stalo do zaštite djece… Elma i Haris su jedni od rijetkih koji imaju hrabrosti pomoći takvoj djeci i izaći u javnost. Ne tražimo ničije sažaljenje, ali jadna su djeca, jadni su oni koji donose odluke o poboljšanju statistike… Elma i Haris nisu jedini koji su imali plemenite namjere, već su postali žrtve sustava, kao i dijete njima povjereno.
Tražili smo da se sud umiješa u slučaj i dobije ravnopravan status treće osobe. Sud nas je odbio, na prijedlog nadležne službe. Naravno da smo se žalili. Nisu imali strpljenja čekati kraj sudskog procesa i pravomoćnost odluke pa su raskinuli naš ugovor o udomiteljstvu. Naravno da smo se žalili i podigli tužbu. Mislili smo da će zrnce smisla negdje upaliti, nije. Pokrenut je postupak izvršenja sudske odluke jer nadležna služba užurbano rješava slučaj i odgovornost prebacuje na drugi kanton. Sljedeći korak za nas je svakako uključivanje medija i javnosti u ovu priču kako bi se ovaj predmet vratio sudu na ponovno odlučivanje i na taj način pomogli ovoj i brojnoj drugoj djeci bez roditeljskog staranja i adekvatne obiteljske podrške u odrastanju. gore, i to očito bez socijalne zaštite – navode.
