Za razliku od elektroprivreda, privatne tvrtke su svijetli primjeri intenzivne pripreme i izgradnje obnovljivih izvora električne energije i zahvaljujući njima bi Bosna i Hercegovina mogla ispuniti postavljene ciljeve, kazao je Edhem Bičakčić, dokazani energetski stručnjak i predsjednik Regionalnog odbora. intervju za „Puls“.elektrana (CIGRE) i član najužeg menadžmenta te organizacije sa sjedištem u Parizu.
Ovom prilikom govorio je o neispunjenim obećanjima dosadašnjih direktora Eektroporivrede te izazovima u tranziciji elektroenergetskog sektora koji nas čekaju.
Prijelaz energije
Posljednja konferencija Ujedinjenih naroda istaknula je potrebu ubrzanja energetske tranzicije.
– Na 28. konferenciji Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama (COP 28) istaknuto je da postoji potreba za dubokim, brzim i održivim smanjenjem stakleničkih plinova te se stoga izgradnja obnovljivih izvora energije mora utrostručiti i godišnje rast energetske učinkovitosti udvostručen do 2030. godine, kako bi se ispunili ciljevi energetske tranzicije.
Takva odluka potvrđuje da glavnu ulogu imaju obnovljivi izvori koji otvaraju put poboljšanju pristupa energiji i sigurnosti. Neuspjeh u prilagodbi klimatskim promjenama drugi je najozbiljniji dugoročni globalni rizik, dok je neuspjeh u ublažavanju klimatskih promjena prvi rizik.
Koje je obveze preuzela Bosna i Hercegovina?
– Razvoj energetskog sektora Bosne i Hercegovine treba temeljiti na politikama održivog razvoja koje uključuju sljedeće aspekte: sigurnost opskrbe, cjenovna konkurentnost, dostupnost energije i politika dekarbonizacije. Smanjenjem stakleničkih plinova radi povećanja energetske učinkovitosti sektora i korištenjem obnovljivih izvora energije, Bosna i Hercegovina može dostići preuzete obveze usklađene s politikama Europske unije.
To znači izgradnju novih hidro, vjetro i solarnih elektrana, uz usporednu uspostavu: organiziranog tržišta električne energije, trgovanja emisijama stakleničkih plinova i sustava jamstva podrijetla energije. Bosna i Hercegovina treba dekarbonizirati preko 2.000 MW u termoelektranama, zašto je potrebno izgraditi preko 5.000 MW obnovljivih izvora električne energije (hidro, vjetro i solarno). Kako bi se postigao zadani cilj prema Nacionalnom energetskom i klimatskom planu, potrebno je do 2030. godine izgraditi 250 MW, (380 GWh) obnovljivih izvora električne energije godišnje.
Osim toga, do 2030. treba izgraditi 940 GWh obnovljivih izvora u prometu, grijanju i hlađenju. Na taj će se način emisija CO2 do 2030. godine smanjiti za 41,21% u odnosu na 1990. godinu, što je obveza. Osim toga, preuzeli smo obveze odsumporavanja termoblokova i ako to ne učinimo, za koju godinu ćemo ostati bez termoelektrana. U TE Ugljevik završena je izgradnja sustava za odsumporavanje dimnih plinova, dok u TE Tuzla, TE Kakaknj i TE Gacko nije ni započeta. Nažalost, državne tvrtke nisu učinile gotovo ništa na izgradnji proizvodnih kapaciteta. Sve uprave elektroprivreda su dolazile graditi, ali do sada nisu izgradile gotovo ništa. Svijetli primjeri su privatne tvrtke koje se intenzivno pripremaju i grade obnovljive izvore, a zahvaljujući njima bi Bosna i Hercegovina mogla ispuniti tražene ciljeve, ali s njima će postojati tržišna cijena.
Što je s burzom i tarifnom politikom?
– Ne treba posebno naglašavati da je Bosna i Hercegovina jedina zemlja u regiji koja nema burzu električne energije, iako jedina ima viškove. Svih ovih zadnjih 5-6 godina neto izvoz iz Bosne i Hercegovine bio je na razini od 4 TWh. Natječemo se u razvijanju burzi u regiji bez pokušaja formiranja vlastite. Što se tiče burzi u regiji dok ne formiramo svoju, mislim da nam je HUPX (Hungarian Stock Exchange) u ovom trenutku sasvim relevantan i dovoljan. Postoje čak i tvrtke koje su svojim dosadašnjim nerazumnim potezima prestale biti prepoznatljivi veliki izvoznici.
Pitanje je hoće li sadašnjom organizacijom rada, posebice u području rudarstva, ikada više postati izvoznici. Moraju se iz temelja promijeniti odnosi cijena, kako bi postojao interes za proizvodnju i izvoz. Tarifna politika se odavno trebala promijeniti. Tarifni postupci za javnu opskrbu trebali su se odavno pokrenuti jer se cijene nisu mijenjale osam godina. Ovdje posebnu pozornost treba posvetiti osjetljivim kategorijama stanovništva, jer dok se država ne uključi u te procese socijalne zaštite, to nažalost moraju činiti elektroprivrede.
To znači da oni koji mogu plaćati tržišnu cijenu struje trebaju i plaćati, dok za stanovništvo koje je u stanju socijalne potrebe trenutnu cijenu ne treba mijenjati. To bi se moglo ostvariti s blok tarifom. Što se tiče gospodarstva, razumijem želju Vlade da zaštiti domaću proizvodnju, ali s druge strane, smatram da prosječna cijena mora biti najmanje proizvodna cijena iz termoelektrana, što bi predstavljalo korekciju od oko 10 posto – zaključio je. Edhem Bičakčić.
