Drugi dan festivala kulture „Slovo Gorčina“ u Stocu ambiciozno je nastavljen na svečanom otvorenju i tom prilikom predstavljenoj visokoj razini umjetnosti.
Pero srcem piše naziv je izložbe maestralnog slikara Safeta Zeca koju je u jutarnjim satima otvorila briljantnim, eruditskim komentarima povjesničarka umjetnosti i književna komparatistica Zejneba Hajdarević. U izravnom razgovoru s Hajdarevićem, Zec, kao glavni pokretač njegovog nastupa i izlaganja radova u materijalno-tehnički neadekvatnim uvjetima, istaknuo je apel i poziv moćnicima u svakom smislu da podrže realizaciju ove kulturno važne manifestacije za Stolac i cijelu Bosnu u narednim godinama i Hercegovini. Počasni predsjednik festivala dr. sc. Gorčin Dizdar.
Nakon predstavljanja ovih virtuoznih crteža, predstavljena su i djela velikana bosanskohercegovačke i europske arhitekture – Zlatka Ugljena, koja su festivalsku publiku povela na putovanje prema transcendentnom. Velik broj posjetitelja posvjedočio je da Ugljen, osim materijalnom, vrlo dobro manevrira i metafizičkom arhitektonikom. Uz izložbu je održan i razgovor u kojem su sudjelovali arhitektica i dizajnerica prof. Ognjenka Finci i sur. sc. Adnan Pašić je vanredni profesor na navedenom fakultetu, a moderator skupa je bio dr. sc. Haris Bradić, docent na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Sarajevu.
Festival je, između ostalog, poznat i po tome što njeguje kulturu sjećanja, odnosno ne dopušta da zaborav nagrize slike, riječi, sjećanja, lica, prije svega velikih ljudi, a onda i autora koji, osim kulture i prostor koji osvaja, svaki od njih učinio nas je na trenutak boljim nego što smo bili. Prisutni su se prisjetili Marka Vešovića, bh. i crnogorski književnik, profesor, polemičar. Njegov opus, britak jezik i pero održavali su duhovnu, moralnu, etičku i estetsku vertikalu stabilnom u ratnim i poratnim godinama. O Vešoviću su govorili književnik Almin Kaplan, docent na FFUNSA i pjesnikinja Adisa Bašić, te direktor Media centra Sarajevo Boro Kontić. Nakon razgovora prikazan je dokumentarni film o Vešoviću pod naslovom Kuda ide ovaj narod autora Igora Bararona.
Promocijom Edicije Historije Bosne i Hercegovine u izdanju Instituta za istoriju UNSA ukazano je na važnost poznavanja, proučavanja i objavljivanja obimne građe kada je u pitanju Bosna i Hercegovina. povijesti. Ovo po mnogočemu znanstveno relevantno izdanje u poslijepodnevnim satima u festivalskom centru Šipad promovirao je dr. sc. sc. Enes Dedić, stručni saradnik za staru povijest (srednji vijek) Instituta za historiju UNSA, dr. sc. Almir Marić, profesor na Fakultetu humanističkih nauka Univerziteta „Džemal Bijedić“ u Mostaru i drugi. sc. Muhamed Nametak, naučni saradnik u navedenom Institutu.
Književnik i glazbenik Ahmed Burić razgovarao je s Tihomirom Jančovskim, piscem i autorom nekoliko pjesama ex-yu makedonske grupe Mizar. Publika je imala priliku čuti ulomke iz njegove biografije, posebno o putovanjima i odredištima na kojima se odvijao njegov život. Na kraju ovog dijela programa glazbeno su upotpunili izrečeno Burić, Jančovski i Emir Handžo, suradnik festivala, što je publika pozdravila gromoglasnim pljeskom.
Među nagrađenima publici se predstavio glumac Emir Hadžihafizbegović koji je govorio o svojim sjećanjima na desetljeća susreta i dugih razgovora s nedavno preminulim akademikom Abdullahom Sidranom. Ispričao je anegdote s putovanja na premijeru kultnog filma “Otac na službenom putu”, zatim o intenzivnom, plodnom nastajanju predstave “Sjeti se Dolly Bell”, istaknuvši da predstava ima temelj u romanu istoga ime, a ne u scenariju filma, na što je Sidran bio iznimno ponosan. Podsjetio je i na gnušanje konformizma koji je Sidran cinično, ironično i autentično razotkrio. Na kraju, Hadžihafizbegović je na istom mjestu među kamenim spavačima pročitao pjesmu iz zbirke “Morija” koju je sam Sidran recitirao na prošlogodišnjem Festivalu.
Na nekropoli Stećak Radimlja dodijeljena je posebna festivalska nagrada “Pred zoru” za najbolje napisanu pjesmu na festivalu. Nagradni natječaj inspiriran je scenom iz istoimenog kultnog filma iz 1995. godine u kojoj pjesnik zaustavlja par u Beču i nudi im da im napišu pjesmu uz uvjet da mu daju samo jednu riječ. Riječ kojom su ove godine trebali biti inspirirani sudionici i posjetitelji festivala bila je – fuga. Nagradu je primio posjetitelj festivala iz Tuzle Damir Bijesović, a osim predsjednika Organizacionog odbora Dubravka Barbarića prisutnima se obratio i pjesnik Asmir Kujović, ispred stručnog žirija koji je birao najbolje, ali i istaknuo pjesme koje zaslužio ulazak u uži izbor.
Neprikosnovena pjesnikinja Bisera Alikadić je svojim osebujnim stilom, glasno, snažno, duhovito i lepršavo svojim govorom i obiljem poezije zatvorila književni program drugog dana festivala. Razgovor s pjesnikom vodila je Elma Porobić. Brojna publika uživala je u nastupu ove nesvakidašnje autorice, pionirke feminističke književnosti u bivšoj Jugoslaviji, koja se kao nov, svjež i nekonvencionalan književni glas na kulturnoj sceni pojavila sedamdesetih godina prošlog stoljeća romanom “Larva”. Publika je Biseru Alikadić pozdravila frenetičnim ovacijama, kakve ova pjesnikinja i zaslužuje.
Za kraj drugog dana festivala, kultni makedonski bend Mizar spektakularnim koncertom na nekropoli stećaka Radimlja oduševio je publiku svojim jedinstvenim zvukom i priredio nezaboravan glazbeni doživljaj u autentičnom ambijentu kulturno-povijesne baština. Snaga njihove glazbe, interpretacija, obojena i prožeta balkanskim etno zvukom omogućila je putovanje u nekoliko vremenskih dimenzija.


