Razgovorom “Od Perzijanaca do Palestinaca” završeno je ovogodišnje izdanje Dramadžiluka u okviru 64. Internacionalnog teatarskog festivala MESS.
Nihad Kreševljaković, direktor Festivala MESS, članovi festivalskog žirija – Izudin Bajrović, glumac i Gorčin Stojanović, reditelj i scenograf, Aleš Kurt, reditelj, Adnan Lugonić, dramaturg, i Almir Imširević, dramaturg, selektor i autor originalne koncepcije Dramadžiluka razgovarali su o aktualnim temama za BiH kazalište.
– Svjedoci smo kako nam publika godinama često zamjera što često govorimo o ratu. Publika kaže da im je dosta tih tema, ali da nisu sigurni koje teme žele. Kažu da treba više komedija, ali ne bilo kakvih, jer komedije mogu biti i ratne. A po nekim saznanjima, tri najistaknutije predstave u poslijeratnoj produkciji su “Helverova noć”, “Aj, Karmela” i “Kad bi ovo bila predstava”, nedvosmisleno ratne tematike – otvorio je razgovor Imširević.
Varaju se ljudi koji misle da ne žive u ratu.
Kreševljaković je rekao da su u zabludi ljudi koji misle da ne žive u ratu i da je samo pitanje osjećamo li ga mi, pogotovo jer unatoč genocidu u Palestini, trenutno imamo još tridesetak ratova u svijetu.
– Još kao ravnatelj SARTR-a odlučio sam da ćemo se profilirati s temom rata i tada su nastale neke od iznimno uspješnih i posjećenih predstava. Iz rata sam razvio ljubav prema umjetnosti. I tu dolazimo do te jedne mantre koju često ponavljam i u koju duboko vjerujem – u umjetnosti je estetika neodvojiva od etike – istaknuo je Nihad Kreševljaković.
Istaknuo je kako “imamo izvrsne pisce, iznimno kvalitetne redatelje, a naši umjetnici postigli su svjetski uspjeh i povijest će ih pamtiti kao značajna imena. Zato je važno inzistirati na ovakvom spoju etičkog i estetskog kako bi se održala kvaliteta kazališne i kulturne produkcije općenito”
Bajrović kao jedan od velikih problema vidi “teror redatelja”, odnosno trend u kojem je evidentno da je redatelj uzeo kazalište od publike i glumca, kao da je on vlasnik svega, kao ” tvorac cjeline”.
– Dekonstrukcija je postala način, a ne obveza. Dekonstruirati znači obezvrijediti ono što je vrijedno, ali za to je potreban talent. Redatelj se nameće kao gospodar života i smrti u teatru, međutim, fascinacija u teatru se ne postiže temom, već načinom na koji se ona obrađuje – zaključio je Bajrović.
Redatelj Aleš Kurt kritički se osvrnuo na svoje kolege, kazališne stvaraoce koji su se otuđili od publike i prave predstave koje maltretiraju publiku.
– U kazalištu uvijek ima teških pitanja koja se mogu i trebaju postavljati, ali važno je da gledatelja ne dočekujemo tako da mu držimo lekcije nego da ga na suptilne načine proživljavamo s namjerom da mu urezamo neke svoje ideje u mozak – rekao je Kurt.
Prisjećajući se vremena kada je postao umjetnički ravnatelj Jugoslavenskog dramskog pozorišta u Beogradu, Gorčin Stojanović ispričao je kako su on i pokojni Branko Cvejić kroz razgovor zaključili da moraju razgovarati o opsadi Sarajeva, ali da su tada, 2001. godine, osjećali da nije vrijeme za roman “Konačari” prema romanu Nenada Veličkovića jer bi se moglo krivo shvatiti Tragajući dalje za rješenjem došao sam do “Elijahove stolice” Igora Štiksa u režiji Borisa Liješevića, u koprodukciji s. NERED.
Adnan Lugonić, kao dramaturg, pojasnio je da kazališne kuće ne primaju tekstove na način da predstavljaju dramu i pisca, već se čeka što će redatelj reći, redatelji se biraju kao da je to samo po sebi dovoljno.
Današnjim scenskim čitanjem drame “Moja tužna čudovišta – Autogram za Milicu”, autora Mate Matišića i režije Ajle Bešić, završava se ovogodišnji Festival drame Festivala MESS, saopćeno je iz MESS-a.
