Na predsjedničkim izborima u Hrvatskoj za mjesto prvog čovjeka države natječe se osam kandidata. No, već sada je jasno da će se najveća borba voditi između aktualnog predsjednika Zorana Milanovića, koji ima potporu SDP-a, i Dragana Primorca, uglednog profesora iz Banje Luke, koji ima potporu HDZ-a.
Dragan Primorac vratio se u politiku nakon 15 godina izbivanja, a za naš list kaže da nije požalio i da se pripremio na prljavu kampanju.
Prošlo je nekoliko mjeseci otkako ste najavili povratak u politiku. U međuvremenu ste obišli cijelu Hrvatsku, ali i dobar dio Bosne i Hercegovine i naišli na „udarce s tla“ svojih protivnika, pa me zanima jeste li požalili zbog odluke da se kao ostvaren čovjek vratite u politiku?
– Pripremio sam se za prljavu kampanju, iako sam, moram priznati, u nekoliko navrata bio iznenađen koliko niskom i beskompromisnom taktikom se služe moji politički konkurenti. Za ostale kandidate namjerno koristim termin konkurenti, jer ne smijemo biti na suprotnim stranama, nego se svi trebamo suprotstaviti Zoranu Milanoviću. A njihove kandidature trebaju biti znak da žele promjene. No, jasno se pokazuje da svi oni imaju svoje partikularne, sitne interese i da im želja za promjenom predsjednika nije prioritet. Pa im stoga nisu ni hrvatski građani prioritet. S druge strane, moj jedini protukandidat Zoran Milanović me ne čudi, jer smo u proteklih pet godina svi jako dobro vidjeli kakav diskurs i razinu komunikacije on njeguje. Dakle, nisam se pokajao, nego naprotiv, kampanja i način na koji sam se ponašao u kampanji me uvjerio da je Zoran Milanović postavio neke restrikcije u javnom komuniciranju koje hitno treba promijeniti.
Snaga argumenata
Zašto mislite da birači trebaju glasovati za Vas, a ne za nekog od Vaših protukandidata, odnosno po čemu se razlikujete od ostalih kandidata?
– Znam da ne zvuči skromno, ali moram reći – po svemu sudeći! Po znanju, iskustvu, poslovnom, političkom i životnom. Što se tiče Zorana Milanovića, kada pogledate zadnjih pet godina i napravite rezime njegovog predsjedničkog mandata, što ostaje? Po čemu će ga ljudi pamtiti? Svađe, sukobi, sukobi, uvrede. To je njegova ostavština. Gotovo da nema političkog aktera u Hrvatskoj kojeg nije uvrijedio kad se s njim u nečemu nije slagao. Isti model koristi i protiv nekih političkih protivnika izvan Hrvatske. Ja sam pak čovjek dijaloga i argumenata. Uvijek mi je snaga argumenata bila važnija od argumenta snage političke pozicije. I zato ću razgovarati, surađivati, dijalogom doprinositi rješenjima problema. A moji prvi potezi bit će usmjereni upravo na to da svi, o svim problemima, izazovima, nesuglasicama, bez obzira kojoj političkoj opciji pripadaju, sjednu zajedno za stol. To je jedino moguće, civilizirano ponašanje. Jednoumlje i filozofija “Bit će kako ja kažem ili nikako” za mene ne postoji. To je filozofija koja pripada prošlosti totalitarizma. Ja predstavljam budućnost civilizirane i civilizirane Hrvatske.
Imate kontakte i poznanstva diljem svijeta s ljudima iz različitih sfera. Koliko je on važan za predsjedništvo i kakvu bi promjenu donio u odnosu na sadašnji mandat?
– Uspjeh u znanosti i poslovnom svijetu koji sam postigao radom, odricanjem i zalaganjem pokazatelj je da mi nije potrebna politička funkcija da bih se realizirao ili ostvario neke svoje interese. Svoje međunarodne veze, poznanstva i prijateljske odnose stavit ću u službu Hrvatske. Ono što ću sigurno postići u svom mandatu je vratiti Hrvatsku u dobre odnose sa svjetskim silama. A ti dobri odnosi posljedično će rezultirati gospodarskom, znanstvenom, kulturnom i političkom suradnjom. Hrvatska je od početka samostalnosti nastojala biti u društvu zapadnih zemalja, biti poštovana i uvažavana, biti zemlja partner. Potrebno je vratiti se na te “početne postavke” i onda te odnose dalje jačati i njegovati. Realno, to je jedna od najvažnijih funkcija predsjednika. Samo se to zaboravilo u zadnjih pet godina, pa se pogrešno misli da je predsjednikov posao vrijeđanje drugih.
Ankete pokazuju da s aktualnim predsjednikom Zoranom Milanovićem idete u drugi krug. Strahujete li da bi Milanović zbog čestih izjava koje idu u tom smjeru mogao uzeti dio desnog biračkog tijela?
Nezamislivo mi je da bi birači desnice ikada mogli glasovati za kandidata i bivšeg predsjednika SDP-a, koji tu stranku i danas vodi iz sjene, a koji je bio – sudeći prema rezultatima – najneuspješniji premijer u modernoj hrvatskoj povijesti . Posljednjih godina svjedočimo njegovim lutanjima – od krajnje ljevice do krajnje desnice. No, njegovi pokušaji dodvoravanja određenim skupinama birača čista su manipulacija. Rekao bi naš narod – vuk dlaku mijenja, ali ćud ne mijenja. Vjerujem da su građani to prozreli i da ne nasjedaju na jeftina obećanja…
Što građani BiH mogu očekivati od Hrvatske ako Dragan Primorac postane novi predsjednik?
Bosna i Hercegovina jest i mora ostati najvažniji vanjskopolitički partner Hrvatske iz niza razloga, a najvažniji su činjenica da dijelimo najdužu granicu, da smo vrlo važni vanjskotrgovinski partneri, te da su Hrvati u BiH i Hercegovci su konstitutivan narod, te da je Hrvatska potpisnica važnih međunarodnih ugovora koja je doprinijela okončanju rata i oblikovala uređenje moderne Bosne i Hercegovine, te stoga ima određenu odgovornost za sadašnjost i budućnost ove zemlje. Za Hrvatsku, prijatelja i susjeda Bosne i Hercegovine s kojom ima snažne povijesne i kulturne veze, politička, gospodarska i institucionalna stabilnost Bosne i Hercegovine od strateške je važnosti.
Lobist europskog puta
Kao što znate, Hrvatska je veliki zagovornik i lobist europskog puta Bosne i Hercegovine. Hrvatski premijer Andrej Plenković i hrvatska diplomacija posljednjih su godina gorljivi zagovornici europske budućnosti Bosne i Hercegovine, a on se osobno založio svojim ugledom u Bruxellesu da se ti procesi ubrzaju. Želimo pomoći Bosni i Hercegovini na tom europskom putu, jer sam uvjeren da će članstvo u Europskoj uniji doprinijeti rješavanju brojnih problema i izazova s kojima se trenutno susrećemo – od standarda građana i potrebnih reformi do uređenja međusobnih odnosa između tri naroda. Kao predsjednik nastavit ću se zalagati za Bosnu i Hercegovinu na međunarodnom planu, ali i pridonositi jačanju odnosa između tri naroda, te ravnopravnosti hrvatskog naroda, u stabilnoj i prosperitetnoj Bosni i Hercegovini.
