Bakir Izetbegović u srijedu je telefonski razgovarao s turskim predsjednikom Recepom Tayyipom Erdoganom u kojem mu je turski predsjednik, kako su priopćili, poručio da će se odlučno suprotstaviti svakom obliku separatizma.
Izetbegović je zahvalio Erdoğanu na kontinuiranoj podršci koju prijateljska Republika Turska i turski narod pružaju Bosni i Hercegovini.
Prvo i osnovno pitanje koje se ovdje postavlja je – što Erdoğan uopće ima razgovarati s Izetbegovićem o političkoj situaciji u Bosni i Hercegovini?
Ignoriranje Predsjedništva
Nakon što je SDA izgubila vlast, a Izetbegovića u utrci za Predsjedništvo BiH srušio Denis Bećirović, s izuzetkom jednog susreta na diplomatskom forumu u Antaliji u ožujku ove godine i jednog susreta prošlog ožujka u Istanbulu, Erdoğan je uglavnom ignorirao članovi Predsjedništva BiH.
Nešto češće nego na prošlim izborima Erdoğan se susretao i razgovarao s Dodikom, dok sada opet izlazi u javnost sa susretima s Izetbegovićem.
Podsjetimo, Erdoğan je prije izbora u BiH došao u Sarajevo kako bi izravno podržao Izetbegovića, povezujući svoj ostanak na vlasti sa samim opstankom Bošnjaka. Tada je rekao da Zapad radi na podjeli i uništenju muslimana, a upućeni tvrde da je i nakon izbora molio Dodika da ne formira državnu vladu bez SDA, što lider SNSD-a nikada nije demantirao.
Da apsurd bude veći, Izetbegović je sada samo predsjednik stranke, bez ikakve formalne funkcije, pa s te strane, osim možda privatnih sela, Erdoğan s njim nema što razgovarati o budućnosti BiH i države. svijeta.
Kolonijalni odnos
I to zapravo savršeno govori o odnosu Erdoğana prema našoj zemlji. Ignoriranje službenih predstavnika ove zemlje, uz otvoreno favoriziranje i razgovore s izbornim gubitnikom, pokazuje nedostatak poštovanja prema Bosni i Hercegovini, njenim institucijama i izabranim predstavnicima.
Umjesto države BiH, kod nas su Erdoğanu na prvom mjestu vlastiti ideološko-sektaški interesi, odnosno podrška i suradnja s onim snagama preko kojih može širiti vlastiti utjecaj i ideološku agendu.
Svi njegovi dosadašnji potezi to pokazuju. Dok su, primjerice, investicije iz Turske stizale u Srbiju, uglavnom zaobilazeći Bosnu i Hercegovinu, u našu su zemlju stizali turski mediji, sveučilišta i organizacije – drugim riječima, kanali za širenje vlastite agende i utjecaja, a ne za poboljšanje života građana Bosna i Hercegovina.
Ignoriranje institucija i izabranih dužnosnika i razgovor o našoj državi s izbornim gubitnicima bez pozicija, ali s istom ideologijom, nastavak je identične bahate politike u kojoj se Bosna i Hercegovina ne tretira kao ravnopravna država i partner, već kao neo- Osmanska ideološka kolonija.
Diplomatska pravila
U diplomaciji postoje vrlo jasni kodeksi i pravila ponašanja koja, među ostalim, podrazumijevaju da nositelj određene državne dužnosti uvijek razgovara sa sebi ravnima, pa pravila nalažu da predsjednik komunicira s predsjednikom, ministar s ministrom , gradonačelnik s gradonačelnikom itd…
S te strane, Erdoğan, kao predsjednik države, prije svega treba razgovarati s predstavnicima vlasti u Bosni i Hercegovini koji obnašaju ekvivalentnu funkciju, što u ovom slučaju znači s članovima Predsjedništva.
