Dino Bakalović, koji je teško povrijeđen u saobraćajnoj nesreći u kojoj je 18. septembra u Tuzli poginuo njegov prijatelj Sead Hadžić Buco, izašao je iz bolnice i emotivnom porukom oprostio se od čovjeka kojeg je smatrao bratom.
Teška nesreća dogodila se na regionalnom putu Tuzla – Čelić, u naselju Solina. Prema informacijama MUP-a Tuzlanskog kantona, policiji je oko 13 sati prijavljeno da je u nesreći učestvovao motocikl. Dolaskom policije i ekipe Hitne pomoći zatečen je muškarac koji nije davao znakove života, dok je druga osoba povrijeđena i prevezena u UKC Tuzla. Naknadno je potvrđeno da je poginuo Sead Hadžić, dok je teško povrijeđen Dino Bakalović.
Nakon nekoliko dana provedenih u bolnici Bakalović se vratio kući, ali bez prijatelja s kojim je, kako kaže, odrastao i prošao gotovo sve u životu.
– Jučer sam izašao iz bolnice, a iz nje sam izašao bez tebe. I koliko god da gledam oko sebe, još uvijek očekujem da ćeš se pojaviti, nasmijati se i reći mi nešto onako kako si samo ti znao – napisao je.
Posebno emotivan dio poruke posvetio je Hadžićevoj djeci, sinu Deasu i kćerki Kruni.
„Ostavio si mi jednu ogromnu odgovornost – Deasa i Krunu. Obećavam ti, brate moj, da ću paziti na njih i biti tu za svaki njihov korak. Pričat ću im o tebi, o tome kakav si čovjek bio, koliko si ih volio i koliko si za njih živio“, poručio je Bakalović.
Prisjetio se njihovih zajedničkih godina, putovanja, avantura i trenutaka koje su dijelili.
– Hvala ti za svaki dan, svaki kilometar, svaku glupost, svaku avanturu, svaki smijeh i svaki trenutak koji smo dijelili. Nisi mi bio samo najbolji drug, bio si mi brat i dok god budem živio, živjet će i dio tebe kroz mene – napisao je.
Sead Hadžić ukopan je 20. septembra na mjesnom mezarju Prahulje u Solini. Iza njega su ostali supruga Kristina, sin Deas, kćerka Kruna, majka Margareta, sestra Jelena i brat Amer.
Od Hadžića su se proteklih dana oprostili brojni prijatelji i poznanici, a u Tuzli mu je priređen i oproštaj uz baklje.
Bakalović je svoju poruku završio obećanjem prijatelju:
– Čuvaj nas odozgo, Bucko moj. A ja ću čuvati ono najvrjednije što si mi ostavio – tvog Deasa i tvoju Krunu. Volim te, brate. Do posljednjeg daha. I preko njega.
