Tužno je izgledala višegradska barka, noseći na svojoj palubi teret predsjednika RS Milorada Dodika, režisera Emira Kusturice, tamošnjeg gradonačelnika, nekoliko režisera i dvojicu harmonikaša koji ozbiljnih izraza lica pokušavaju ispratiti ugođeni (rani) četnički zbor. Prvi glas RS-a, koji već godinama pjeva na narodnim proslavama, pod šatorima i sličnim okupljanjima, za ovu je prigodu odabrao poznati četnički hit “Od Topole do Ravne Gore sve straže đeneral Draža”.
Otkako su stihovi ove pjesme napisani, slušaju se samo na stratištima. U Drugom svjetskom ratu i ratovima na području bivše Jugoslavije, posebno u BiH, pa tako i u Višegradu, gradu poznatom po masovnim grobnicama i živim lomačama, po zločinima koji, prema presudama Haškog tribunala, zauzimaju “ visoko mjesto u dugoj i nesretnoj povijesti čovjekove nehumanosti prema drugom čovjeku”.
Srbija i BiH najbolje znaju koliko su dobile dolaskom Nemanje. entiteta RS, dok je i bez Emira Sarajevo nastavilo snimati dobre filmove i osvajati svjetske nagrade. No, što god mislili o redatelju koji je davno odlučio raskinuti sve veze s vlastitom prošlošću i gradom u kojem je odrastao, njegov stav posljednja tri desetljeća, bez obzira što ga je motiviralo, čini se principijelnijim i poštenijim. U međuvremenu je Milorad Dodik doživio višestruku metamorfozu od prozapadnog demokrata do tvrdog nacionaliste, od političara koji osuđuje genocid i ratne zločine do nekoga tko ih veliča, od djeteta iz kozaračke partizanske obitelji do pjevača četničkih pjesama.
Svijet je već prepoznao da je njegov karakter oblikovan trenutnim interesima, da je nepouzdan, spreman na skok iz američkog u ruski šinjel i kao takav opasan za okolinu. Jasno je i onima čije pjesme danas pjeva, sve je manje političara koji ga uopće žele upoznati. To razumiju ljudi koji trpe posljedice njegove politike i koji, što Dodik češće pjeva, više plaču i odlaze iz ove zemlje.
Zato je pitanje dana kada će ostati potpuno sam, poražen i ogoljen do kraja. Zamišljen o vlastitoj sudbini i prilici koju je imao da građanima ove zemlje osigura bolji život i prosperitetnu budućnost, te o odluci da zatvori sva vrata i igra epizodnu ulogu koja će trajati manje od Kusturičinih filmova. Ili metamorfoza kozaračkog djeteta još nije gotova?
