Dan žalosti u Hrvatskoj imenovan je u subotu, kada je bio planiran sprovod pape Franjea u Vatikanu. Međutim, nisu svi javni odjekivali u ovom kontekstu označenom korotijom s hrabrom ni žaljenjem. Možda bi bilo pretjerano reći da se mnoge obitelji u Hrvatskoj raduju smrti tog poglavara Rimokatoličke crkve, ali vjerojatno postoji značajan broj onih na neki način, piše Deutsche Welle.
Prije svega, to su skupine u korist ekstremnih etno-korak zaustavljanja, a na posebnom mjestu, visoka Claire zauzima posebno mjesto. S čistim svjetovnim političkim desničarskim krajnostima, naime, svećeništvo je bilo glavno papinsko protivljenje u Hrvatskoj.
Takva disidacija danas ne dolazi do prvog plana, mada se u medijima redovito spominje kao nesmetana činjenica. Kroz godine, Franju od njegovih pontifikata često su otvoreno kritizirali, a još više napetosti nastalo je neizravno, npr. Gostujući nastupi u visokim svećenicima u Hrvatskoj.
Ovaj papa, hrvatski biskupi doslovno nikada nisu pozvali posjetiti svoju zemlju. Čini se nezamislivim, kad ima na umu koliko su poznati posjeti Ivan Paul II. Ali sve je logično ako se zna da se zauzvrat nazivaju raznim protivnicima Francini svećenika iz Europe i svijeta.
Neće mu oprostiti čovječanstvo
– Nema mnogo tajna o odnosu pape Franje i jednog dijela hrvatskog višeg svećenstva. Prije svega, bio je apsolutno protivno dominantnoj etnoreligijskoj matrici koju karakterizira mješavina etnototalitarizma i etnocerizma – prenio je Deutsche Welleu svoje mišljenje o Branko Sekuliću, teološkom i predsjedniku Instituta za teologiju i politiku. Davno je komentirao crkvene okolnosti u posljednjih nekoliko godina.
Ali kaže, s druge strane, nije tajna da su gotovo sve Francijske dogmatske odluke, u crkvenom katoličkom smislu, bile prilično konzervativne, ostale praktično na prethodnim položajima Vatikana.
– Pri tome, na neki način, dopustio je katolicima da misle da oni ljudi koji odstupaju od uobičajenog “vatikanog profila vjernika” imaju pravo postojati u crkvenom okviru. Ukratko, bio je sjajan jer je pokazao čovječanstvo i učinio je da mu čovječanstvo oprosti da mu ne oprosti “, nastavlja Sekulic.
A oni, prema njegovom mišljenju, nakon čega slijedi “ne ekumenski, već ekonomski trenutak”, onih koji su dominirali “ne Christovsky, već križarski osjećaj”. Što je s takvim papom koji je otvorio vrata marginaliziranim i potlačenim bilo u rasnom, etničkom, spolu, seksualnom, statusu i Inic -u?
Nesuglasice oko Stepinaca
“Samo neprijatelj”, utemeljitelj i predsjednik Instituta za teologiju i politiku, “jer se on jednostavno” odvijao na načelu političkog i vjerskog fundamentalizma. Kao takav, ključna ekonomska grana crkve na ovom području – ne samo katolička, već i pravoslavna.
Naravno, glupo je generalizirati nezahvalnu crkvu, ali na tragu svega što znamo o njoj, sigurno mnogi smrt smrti, i nadaju se da će pretrpjeti svoju nadu u sljedećem pontifikatu. A to je, na tragu svega što se danas događa u svijetu, lako moguće. “
Iz konkrajenih trenutaka koji su se sastavili između pape Franjo i niže rangiranih kolega u Hrvatskoj, povjesničarka crkve i teorologinja Anna Marie Grufelder) izdvaja predmet ujedinjene kanonizacije kardinala Alojzija Stepinac. Nadalje, papa za partnere u reviziji Stepinčeve biografije i valorizirajući njegove postupke u Drugom svjetskom ratu, kao i suradnju s ustaškom režimom, pozvao je – srpsku pravoslavnu crkvu. “Nakon rata, kardinal je prošao kroz određenu patnju”, dodao je Greenfelder, “ono što treba uzeti u obzir, ali također mislim da njegov cjelokupni put ne nudi vrlo uzornu sliku svetosti.”
Nedostatak izbora osoblja
– Malo je reći da ga neki u Hrvatskoj nisu zaboravili- kaže ova dugoročna austrijsko-hirovanska kronična crkva koja drži reformističke Francisove napore na korijenima u Republici Hrvatskoj. “Vidljivo je da već po imenima, a ne vidim neke više pripadnike svećenstva s sličnošću s papom Francelom.”
Naglašava je, ona također igra veliku ulogu u svim tim nunitostima koja je poslana iz Vatikana.
– Trenutni nuncio Đornjijo lingua (Georgio) imao je velike zasluge u Libanonu, u nedavnoj od različitih kršćanskih struja – prisjetili su se Ana Mari Grinfelder i osoblje.
– Ipak, u Zagrebu, na način da se utopio sivom – zaključuje.
U isto vrijeme, “mora se prepoznati da je Kaptol mučen zbog nedostatka većeg i boljeg izbora ljudi, što je problem u gotovo cijeloj Europi.”
Ali sada se cijela rimokatolička crkva nalazi ispred odabira svog novog čovjeka. Pretpostavlja se da će, ako držimo neformalne najave, da će to biti odluka konceptualno relativno daleko od Franjinovog karaktera i djela. To će biti zadovoljan s tim, ali obični vjernici će u isto vrijeme žaliti za njega, papa mu je toliko prišao da nije tolerirao veliki dio crkve, zaključuje Deutsche Welle.
