Slavišin i Dankin sin Dušan danas bi bio na kraju četvrtog razreda osnovne škole. Učio bi, slobodno vrijeme provodio igrajući, išao na treninge.
No umjesto na roditeljske sastanke, njegovi roditelji gotovo deset godina idu na suđenja kako bi utvrdili tko je odgovoran za njegovu smrt.
Rođen je 8. novembra 2014. godine u bolnici u Bijelom Polju, gradu na sjeveru Crne Gore. Preminuo je sedam dana kasnije, na Odjelu neonatologije Kliničkog centra u Podgorici.
U nalazu obdukcije stoji da je preminuo od gušenja, obilnog krvarenja u plućima izazvanog bakterijom ‘bacillus species’. Ova bakterija izolirana je u porodilištu bjelopoljske bolnice, kao i na rukama šefice neonatologije dr. Hake Tahirović.
Nakon njegove smrti i infekcije još četiri bebe, rođene u tom razdoblju, pokrenuta je istraga.
Zbog sumnje da su počinili “teško kazneno djelo protiv zdravlja ljudi”, prvostupanjskom presudom Višeg suda u Bijelom Polju Tahirović i tadašnji ravnatelj bolnice Tomislav Jeremić osuđeni su na po sedam mjeseci zatvora.
Voditelj rodilišta Zvonko Puletić i pedijatrica Jela Cimbaljević osuđeni su na po šest mjeseci kućnog zatvora.
Žalbeni sud tu je odluku ukinuo i svu četvoricu osudio na godinu dana zatvora. Vrhovni sud ukinuo je tu presudu i naložio ponovno suđenje. Cimbaljević je u međuvremenu preminuo.
Na svakom suđenju negirali su krivnju. Novo ročište zakazano je za 31. svibnja.
Svako novo pojavljivanje pred sudom dodatno produbljuje naše rane, kaže Slaviša Knežević za Radio Slobodna Europa:
“Tko to nije doživio, ne može zamisliti kako nam je, koliko boli. Njega više nema, a mi se i dalje, 10 godina poslije, borimo da dođemo do pravde i da odgovorni za njegovu smrt odgovaraju. Možda i nisu, ali neka ako se dokaže”.
Što se dogodilo?
Pet beba zaraženo je u bjelopoljskoj bolnici tog studenog 2014. Četiri bebe, koje su bile u kritičnom stanju, oporavile su se nakon liječenja u Podgorici, a Dušan je preminuo.
Slaviša se prisjeća tih dana, kao i razdoblja prije smrti.
“Supruga Danka je imala normalnu, zdravu trudnoću. Dušan se rodio na vrijeme i ocijenjen je devetkom. Bio je dobro, sve je išlo kako treba. Ostao je s majkom.”
Dan nakon rođenja, kaže Slaviša, naglo je počeo mijenjati boju.
“Bio je žut, plav, ne znam ni ja. Uputili su me da mu radim privatne laboratorijske pretrage. CRP mu je bio povišen, četiri puta više od dozvoljenog. Hitno su nas uputili u Podgoricu. Svi parametri su mu bili povišeni. Ubrzo , bubrezi su počeli otkazivati… S njim smo izgubili pola svijeta.”
Prije Dušana rođene su tri bebe koje su zaražene u istom porodilištu.
“Da su odmah zatvorili porodilište, ženu bih odveo u susjedne Berane, tamo bi se porodila i naš sin bi danas bio živ i trčao oko nas.
Što su pokazale analize?
Analize Zavoda za javno zdravstvo pokazale su da su bakterije pronađene u bjelopoljskom rodilištu i neonatologiji, na rukama djelatnika i na radnim površinama. U zraku su se također nalazile sobe za pregled i posjete beba.
Nalazi Sudsko-medicinske komisije u Beogradu dokazali su da je bolnica bila zaražena “neonatalnom sepsom i da je tome uzrok smrt jedne i bolesti preostale četiri bebe”:
“Utvrđeno je da je do toga došlo zbog loših higijenskih uvjeta na odjelima ginekologije i neonatologije te brojnih propusta medicinskih djelatnika”, stoji u izvješću.
U zaključku obdukcionog nalaza dr. Nemanje Radojevića naznačeno je da je Dušanova smrt nastupila usljed gušenja izazvanog obilnim krvarenjem u plućima, kao posljedicom spolja unesene bakterije u organizam novorođenčeta:
S obzirom na to da je dijete prije smrti liječeno u bolnici, te da je u tom razdoblju primalo razne antibiotike, teško je dokazati da je bakterija ‘bacillus species’ konkretan uzročnik infekcije novorođenčeta.
Radojević nije mogao potvrditi ni prisutnost drugih bakterija, zbog davanja antibiotika.
Prema riječima Slaviše, oca preminule bebe, Sudsko-medicinska komisija u Beogradu zaključila je da bi njegov sin bio živ da je sve urađeno po medicinskim standardima i da je uzrok u bolnici u Bjelopolju.
Što kažu optuženici?
Optuženi liječnici se ne oglašavaju izvan sudnice, rekao je za RSE njihov advokat Drago Konatar.
Njihov stav je nepromijenjen da nisu doprinijeli smrti Dušana Kneževića.
Tvrdi da su liječnici učinili sve što su mogli.
“Dokazano je da je u bolnici u Bijelom Polju kod te novorođenčadi postavljena sumnja na neonatalnu sepsu. Ona su uz adekvatnu terapiju hitno upućena na Institut za bolesti djece u Podgorici, gdje su zbrinuta i pregledana”, kaže Konatar.
Nedvosmislena je, smatra, samo presuda Vrhovnog suda kojom su poništene osuđujuće presude.
Sve ostalo je nedopustivo poigravanje osjećajima, prije svega obitelji Knežević, a ništa manje sudbinama nasumično optuženih liječnika, zaključio je Konatar.
Na prošlom ročištu, prema zapisniku u koji je RSE imala uvid, bivši ravnatelj bjelopoljske bolnice Tomislav Jeremić rekao je da je svoj posao radio pošteno i časno.
Kako sam njima naudio, meni i mojoj obitelji Bog pomogao. Dobitnik sam brojnih nagrada i ponosan sam na svoje liječničke intervencije, rekao je Jeremić.
Doktorica Haka Tahirović kazala je da postoji kontradiktornost u odnosu na kazneno djelo koje joj se stavlja na teret – nepoštivanje zdravstvenih propisa za suzbijanje opasne zarazne bolesti.
“Neonatalna sepsa izjednačena je s opasnom zaraznom bolešću, epidemijom i interhospitalnom infekcijom, a radi se o različitim uvjetima.”
Obiteljski odvjetnik: Pravda je već morala biti zadovoljena
Hamid Ganjola, odvjetnik obitelji Knežević, kaže za RSE da sudski postupci traju predugo, ponajprije jer su se suci često mijenjali, a onda je suđenje krenulo ispočetka. Suđenje pred četvrtim vijećem je u tijeku.
“Bilo je jako važno zadovoljiti pravdu kako bi sudska praksa pokazala važnost prevencije i dodatnog opreza zdravstvenog sustava, što je u ovom slučaju zakazalo zbog neodgovornosti optuženih, jer je bilo mnogo materijalnih i drugih dokaza .”
Prema riječima Ganjole, ovom procesu se ne nazire kraj.
