Današnja dženaza u Memorijalnom centru Potočari završena je ukopom deset žrtava srebreničkog genocida, čiji su posmrtni ostaci nakon više od tri decenije pronašli konačni smiraj. Hiljade ljudi iz Bosne i Hercegovine i svijeta okupile su se kako bi odale počast ubijenima i pružile podršku porodicama koje su još jednom proživljavale najteže uspomene.
Nakon klanjanja dženaza-namaza, tabuti su, uz čitanje imena ubijenih, preneseni do mezarja, gdje su članovi porodica, prijatelji i preživjeli posljednji put ispratili svoje najmilije. Mnogi nisu mogli sakriti suze, dok su se kroz Potočare širili jecaji, dove i tišina koja svake godine govori više od riječi.
Među danas ukopanima bili su ljudi različitih životnih dobi, čiji su posmrtni ostaci pronađeni godinama nakon genocida, često u sekundarnim masovnim grobnicama. Za njihove porodice ovo je kraj dugog i bolnog puta traganja, ali i početak jednog drugačijeg života. Onog u kojem napokon imaju mjesto koje mogu zagrliti, nišan pored kojeg mogu proučiti Fatihu.
Istovremeno, hiljade porodica još uvijek čekaju da pronađu makar jednu kost svojih očeva, braće, sinova ili muževa. Potraga za nestalima traje i danas, više od tri decenije nakon genocida, podsjećajući da mnoge priče još nisu dobile svoj završetak.
Po završetku ukopa nad Potočarima se spustila kiša. Okupljeni su u tišini napuštali Memorijalni centar, dok su među hiljadama bijelih nišana ostale i nove humke.
Fotografije i videosnimci zabilježeni danas u Potočarima svjedoče trenucima tuge, dostojanstva i sjećanja. Oni ostaju kao podsjetnik na obavezu da se žrtve genocida nikada ne zaborave i da se istina o onome što se dogodilo u julu 1995. godine čuva za generacije koje dolaze.
