Kandidatura i otvaranje pregovora su nam odobreni. Ništa nismo učinili da se približimo Europskoj uniji. Trojka se nema čime hvaliti, a stanje u odnosu BHRT-a i FTV-a je odraz politike, kazala je Pritiskom ekonomska analitičarka Svetlana Cenić.
Je li vas Trojka očarala ili razočarala?
Razočaran, zapravo nisam imao nikakva očekivanja. Ja sam prvi dan rekao da neće ići 2/3 naspram 1/3, a ta dva su kao rakete, što se kod nas kaže. Što mislite kako će uspjeti?
Što Trojka nije napravila?
Nije nista. Jesu li riješili tržište kapitala – ne, jesu li reformirali porezni sustav – ne, jesu li povećali standard građana – ne, jesu li ispunili sva obećanja koja su dali – ne. Što su napravili – uspješno su rasporedili funkcije i sada su u Saboru izboksali Povjerenstvo za izbor i imenovanja da se mijenja i rekli da će ih biti 17.
Trojka ne zna ili neće?
To je posao, moraš raditi. Zar nije lakše opet biti na vlasti s tom Dodikovom retorikom – ti meni, ja tebi, a ponekad atmosfera, atmosfera, dogovaranje, ubijaju nas tom atmosferom. Sada nema koalicije na državnoj razini i tako…
Trojka je sve karte bacila na politiku kompromisa, Europe i dogovora. Može li se dogoditi da im se to “obije o glavu”?
Valjda je to bilo to, nemojmo bacati loptu na jednu stranu. Sjećate se vremena Harisa Silajdžića i Milorada Dodika, pa Bakira Izetbegovića i Milorada Dodika. Ali nisu ništa postigli. Ovaj bljuje vatru kad mu padne na pamet, vrijeđa koga i kako može, bolje da ne opisujem kakve šale i uvrede iznosi.
Hvale se da su “mic po mic” doveli BiH do otvaranja pregovora?
Dobili smo dar kandidature i otvaranja pregovora. Ništa nismo učinili da se približimo EU. Ne kažem da su drugi tamo nešto napravili, oni su poput Ukrajine nešto napravili. Ali datuma nema.
Idu EU izbori, očekuje se desna struja u Saboru…?
To je bilo sve jer se znalo da su izbori u EU. I mnoge zemlje u EU i naše desne vlade. Zato se daje. Vidjet ćemo kako će se odvijati stvari u EU, ali i što će se ovdje konačno napraviti. Kad je zadnji put državni parlament ili Vijeće ministara donijelo kvalitetu? Sve je to politika u zadnji čas. Ne pet do 12, nego 12 i 5. Koliko u FBiH imamo parlamentarnih sjednica i o čemu se raspravlja? Na što se Valda odnosi? Izvješća i analize. Vrlo malo svega.
Vlada FBiH slavi prvu godinu uspjeha.
Kolač im je mali, a to govori kakvi su bili rezultati u godinu dana.
Odnos BHRT-FTV?
Jezivo i tako se vrti. Napokon je došlo vrijeme da se raščistiju ti dužničko-vjerovnički odnosi, tko je kome dužan, što kaže zakon, tko je kome što obećao. S druge strane, tko je nosio teret izravnih prijenosa događaja? Ipak je to bio BHT, a ne drugi. O RTRS-u da i ne govorimo. Naravno, postoje i politike jer onaj tko imenuje nadzorne, upravne i druge komisije treba dati rješenje za ovu situaciju. Pogledajte BHRT i vidite kako izgleda njihova upravljačka struktura i usporedite je s FTV-om, ali za obje su krive političke stranke koje raspodjeljuju funkcije u pregovaranju, a osnovni problem se ne rješava. A niko ne spominje RTRS ko je dužan. To je slika kako je sve funkcioniralo.
Kako komentirate razvoj događaja oko rezolucije UN-a o Srebrenici?
Nema generaliziranja, srpski narod ne stoji, ali morate se suočiti sa sobom i svojom prošlošću. Nismo mi tako slobodarski narod i uvijek na pravoj strani povijesti kako to Srbi vole predstavljati. Doduše, ja volim podsjetiti kad kum daje glavu kumu, ali oni to ne vole vidjeti. Da su se Srbija i RS sučelile i same riješile oko Srebrenice, rješenja ne bi bilo, ali nije. Pustili su međunarodni sud, pa im je cijeli svijet bio kriv, pa će sad svi ujedinjeni narodi biti krivi i ne znam tko još.
Hoćemo li se nakon usvajanja rezolucije vratiti prijetnjama Vučića i Dodika?
nećemo. Mislim da ne, mora se malo namreškati. Podsjetit ću kada su uhićeni Karadžić i Mladić, prije toga je bilo “ne možemo, bit će haosa, bit će ljudi na ulici”. Jeste li vidjeli da se nešto potreslo osim simboličnih prosvjeda? Tako svaki put. Kad se dogodi, život ide dalje.
Je li moguće da djeca u Srbiji u budućnosti uče da se u Srebrenici dogodio genocid?
Ne u bliskoj budućnosti. Mora doći do radikalnih promjena. Pogledajte potonuće svijesti i savjesti. Možda će se ovakve stvari prije dogoditi u RS nego u Srbiji. A Srbiji treba RS da bi mogla stvarati te mitove na kojima srpski narod živi desetljećima.
