Na suđenju za zločine u Goraždu i Višegradu, svjedok Odbrane je izjavio da nikada nije dobio informacije o nečovječnom ponašanju optuženog Himze Selimovića te da je o njemu najbolje čuo od razmijenjenih zarobljenika i članova njihovih obitelji.
Danilo Maličević ispričao je kako ga je rat dočekao u Čajniču, gdje je radio kao inspektor kriminalističke službe. Podsjetio je kako su 14. veljače 1993. godine zarobljeni pripadnici srpske nacionalnosti, te da je nakon nekoliko dana u Policijsku stanicu u Čajniču dovedena izvjesna Ramiza sa sinom, snahom i unucima.
Krizni stožer
Dodao je da ga je Krizni štab imenovao za predsjednika Komisije za razmjenu ratnih zarobljenika, te da je predložio da se Ramiza uputi u Goražde, gdje su joj dva sina, te da se provjeri jesu li pripadnici srpske nacionalnosti živi. .
Naveo je da je tada poslao pismo i ponudio razmjenu Komisiji u Goraždu, te da je dobio odgovor koji je potpisao Fehim Pleh, u kojem je tražio da mu se javi koliko je osoba bošnjačke nacionalnosti zarobljeno.
Maličević je naveo da je tada predložio Kriznom štabu da stupi u kontakt s Goraždom. Dodao je da je prvi razgovor imao s Plehom, a da je svaki naredni razgovor bio s optuženim Selimovićem. Podsjetio je da je sastanak bio na granici između Goražda i Čajniča. Na pitanje o susretu sa Selimovićem, svjedok je rekao da je bio srdačan i da su svi Čajničani bili razmijenjeni.
Svjedok
Svjedok je naveo da je ostao u kontaktu sa Selimovićem, koji je tada bio član Komisije za razmjenu. Kako se prisjetio, jedino je njegovoj komisiji iz Čajniča bilo dozvoljeno da obiđe zarobljenike u Goraždu, koji su mu rekli: “Pošto ste ti i Himzo ušli u pregovore, nama je lakše”.
Dodao je da je zahvaljujući Selimoviću svaka obitelj mogla poslati pakete zarobljenicima, te da je o Selimoviću čuo sve najbolje od razmijenjenih zarobljenika i članova njihovih obitelji.
Odgovarajući na pitanja Selimovićevog branitelja Slaviše Prodanovića, svjedok je rekao da su iz Zavoda za osiguranje imovine i osoba (ZOIL) svi izašli živi, a da se optuženi osobno pobrinuo da prvi izađe jedan ranjeni zarobljenik.
Nakon što je branitelj Prodanović u sudnici pustio dio televizijskog programa u kojem je svjedok izjavio da su svi ratni zarobljenici izašli iz Goražda zahvaljujući Selimoviću, Maličević je rekao da je snimak autentičan.
Na pitanje optuženog Selimovića, svjedok je rekao da nikada nije dobio informaciju o njegovom neljudskom ponašanju.
Za zločine počinjene od 1992. do 1994. godine nad zarobljenicima na području Goražda i Višegrada, zajedno sa Selimovićem, optuženi su i Ćamil Ramić i Ramiz Micivoda. S njima se sudi i Mehmedu Dobrači, koji je optužen za zločine nad zarobljenicima i civilima počinjene 1995. godine na području Rogatice i Goražda.
Unakrsno ispitivanje
Maličević je u unakrsnom ispitivanju rekao da nema saznanja da je Selimović bio u Vojnoj sigurnosti, te da ne zna kada je Polka Mašić umrla nakon razmjene. Dodao je da Selimović nije fizički ni psihički maltretirao Čajničane i da ne zna šta su im drugi radili. Negirao je da je nasamo razgovarao sa zatvorenicima u ZOIL-u.
Ramićeva obrana priložila je materijalne dokaze među kojima su, između ostalog, shema ustrojstva 81. divizije, zapovijed za uhićenje osoba iz koje se vidi da je Emil Kos izdavao zapovijedi Vojnoj policiji, set dokumenata koji dokazuju da je zapovjednik Ahmed Sejdić izdao je zapovijedi, zapovijed za napad “Lavina”, set dokumenata koji dokazuju da je Vojna policija primala zapovijedi izravno od zapovjednika stožera, kao i dokaz da Ramić nije bio načelnik sigurnosti u kritičnom periodu.
Tužiteljstvo je prigovorilo zakonitosti, relevantnosti i autentičnosti ovih dokaza.
Suđenje se nastavlja 21. listopada.
