Nemaju svi tu sreću da im je komšija inovator, pa se po našim selima svake godine ponavljaju žalbe na krumpirovu stjenicu, ali to nije slučaj s onima koji su u najbližem susjedstvu s Vasom Đokićem iz Brčkog.
Dok je boravio u svojoj vikendici, često je slušao priče i kuknjavu povrtlara o tome kako su bube pojele krumpir, pa je iz znatiželje potražio na internetu kako se riješiti ovih nametnika.
Žarulja iznad glave je radila
Kad je vidio da za njih nema jednostavnog stroja, upalila mu se žarulja iznad glave i ovaj, jedan od prvih brčanskih inovatora, prionuo je poslu.
„Prvo sam ga osmislio kao kolica s dvije ručke koje se guraju, četke udaraju po krumpirima i uklanjaju bube. Napravio sam par prototipova, ali bio je glomazan, težak za pakiranje u kutije, za nošenje, nije mogao stati u prtljažnik. Onda sam došao na ideju da napravim ovaj koji se može nositi”, kaže Đokić za “Agroklub“.
Tako je nastala mašina nazvana “kupipuba”, koja izgleda kao trimer za košnju. Trakama je pričvršćen za leđa, a težak je oko tri kilograma.
“Vrlo jednostavno, sve je aluminijsko, besprijekorno napravljeno da se ništa ne pokvari. Šipka je duga 80 centimetara, sa strane su plastični nastavci koji šljapkaju krumpire, a bube padaju u spremnik. Pogon mašine je električna bušilica”, objašnjava ovaj inovator svoj izum koji je već u prodaji i košta 95 eura (185 KM).
Ne nosi susjeda jaja nego buba
Vaso je u mirovini i priča kako, iako je blizu sedamdesete, nema mira samo sjediti. Natjeran je do te mjere da u Austriju vozi sam – pijan, pijan i bez odmora. Dobra kondicija tjera ga na stalne inovacije, a za ovu posljednju još uvijek traži odgovarajuće partnere, kako bi pokrenuo širu proizvodnju. Za sada ih izrađuje u svojoj radionici i prodaje po narudžbi, ali posao ne miruje.
Inovator tvrdi da je učinkovit 95 posto, a pet posto, kako objašnjava, baca se na one koji frknu ili odlete.
“Jedan mi je rekao ‘bubamara snese jaja i to je to, to je kraj’, nisam znao što da mu kažem, jer nemam živaca za trgovinu, pa sam ga pitao ‘je komšija nosi ta jaja, mora bug prvo doći na krumpir, zemlju’, ja sam prekinuo vezu i nisam mu htio prodati”, prepričava Vaso jedan slučaj.
Podsjetio je da je stroj lagan i da ga nije teško proći nekoliko puta ako je potrebno.
Čim se bube pojave, pregazi ih strojem i šamara, a neće polagati jaja”, dodaje.
Interesa za Kupibubu ne manjka, ali Đokić kaže da vrlo pažljivo bira partnera za širu proizvodnju. Zanimanje su nedavno pokazali i Slovenci, no za njih se još nije odlučio.
“Javio mi se jedan od najjačih trgovaca iz Istre, to sam provjerio, puno ovisi o njemu. Zagrijani su za ovo, dogovorili smo prvi set od 30 komada za početak. Više je da imaju uzorke. Budući da gore imaju nešto crvenice, ima i samog krumpira”, rekao je.
Lonac sa sitom donosio je veliku zaradu
Inače, Vaso je jedan od prvih inovatora u Brčkom, a “proslavio” ga je poznati patent koji se naveliko prodavao. Naime, sedamdesetih godina prošlog stoljeća izumio je cjedilo za brašno.
“Lonac od 800 grama ima ručku i samo ga povučeš i on posije brašno ili ako hoćeš kukuruz samo promijeniš donju mrežicu. Na njemu sam stekao lijep kapital, čini mi se da taj novac i dan danas trošim”, kaže ovaj Brčak.
Prve komade tog izuma prodao je na tuzlanskoj pijaci, a kasnije su kupci čekali u redovima za svoje saksije ispred pogona koji je pokrenuo, kada se rasplamsao interes za taj patent.
