Analiza pod nazivom “Bosna: Druga fronta Moskva u Europi”, koju je napisao stariji suradnik Stephen Blank (Stephen Blank), a objavio je American Think the Centra za europsku analizu politike (CEPA), u kojem je navedena uloga Rusije na Balkanu.
Ruska uloga analizira se podrškom predsjedniku BH. Entiteti RS Milorad Dodik i njegove secesionističke ambicije u Bosni i Hercegovini upozoravaju da bi ignoriranje tih prijetnji moglo imati ozbiljne posljedice za sigurnost Europe i međunarodne organizacije.
U cijelosti radimo prijevod analize.
Prema britanskoj obavještajnoj službi i ministru vanjskih poslova Ujedinjenog Kraljevstva Davida Lammyja, Vladimir Putin želi da zapadni Balkan postane njegovo “novo igralište”. Ovo je zakašnjelo prepoznavanje nečega što se događa godinama. Čitava regija Balkana odavno je Putinovo igralište, tj. Još jedan front u Europi.
Moskva vodi neumoljivu kampanju destabilizacije Moldavije, uživa značajan utjecaj u Bugarskoj i otkriveno je da pokušava potkopati izbore u Rumunjskoj.
Dodjeljivanje ukrasnog
Moskovski šef Almond predsjednik je Entiteta RS -a Milorad Dodik, čovjeka koji želi toliko da naglasi svoju povezanost s stazom da je bio 2023. godine. Na kraju 1990 -ih i početkom 2000 -ih, Dodikova politička karijera bila je obilježena naporima da uskladi RS sa zapadnim demokratskim vrijednostima i institucijama.
1998. godine pojavio se kao vođa reforme RS -a, dobivajući zapadnu potporu svojim umjerenim pogledima. Prepoznat je jer je prepoznao genocid koji je bosanska srpska vojska počinila u Srebrenici 1995. godine i za protivljenje ratnim nacionalistima.
Takav pristup donio mu je podršku Sjedinjenih Država i Europe, što je dovelo do njegovog imenovanja za premijeru RS -a. Međutim, nakon gubitka vlade 2001. godine, Dodik se vratio na političku scenu 2006. godine. S izrazito nacionalističkom i Procuskinom programom.
Iako se Dodik pokazao kao politički oportunist, njegova radikalizacija i bliska povezanost s Kremljom ukorijenjena su u dva vanjska događaja u zapadnoj Europi i Sarajevu i mnoge zapadne zemlje kako bi se centralizirale na način koji nije izričito predviđen mirovnim sporazumom iz 1996. godine.
Za Dodik i mnoge Srbe, i u Bosni i Srbiji, širenje Kosovovih sila, optuženih i Duha i pisma Daytona, održali su obećanje da će sačuvati ravnotežu između tri konstitutivna naroda. Oni su uspostavljanje državnih institucija, poput jedinstvene vojne zapovjedništva i BIH granične službe, koje su formirane odlukama visokog predstavnika putem takozvanih “Bonn sila”, koje se smatraju superiornim od dva entiteta – RS i Federacije BIH -a.
Bonn Powers, koje nisu spomenute u tekstu Daytona, dale su visokog predstavnika da nametne zakone i uklanja službenike bez pristanka biH -a, što su mnogi bosanski Srbi sama suština Daytona.
U tom kontekstu, Kremlj potiče Dodika da se suprotstavi “antidijativnim” potezima Sarajeva i visokog predstavnika pojačavajući prijetnje otcjepljenja, povlači se iz državnih institucija formiranih “izvan Daytona” i odbacuje sesiju visokog predstavljanja. Zbog svog impulzivnog ponašanja i opasne retorike, a s obzirom na mali broj partnera i saveznika, Dodik gotovo u potpunosti ovisi o Moskvi.
U veljači je državni sud osudio Dodika na zatvorsku kaznu zbog zanemarivanja odluka visokog predstavnika, što je prouzrokovalo najveću krizu u Bosni iz rata, krizu koja bi mogla destabilizirati cijelu regiju.
Dodik Ruski, a ne srpski igrač?
Kremilijsko ohrabrenje njegovog Dodikovog posrednika ne dolazi predsjedniku Srbije, Aleksandar Vučića, koji često ističe da Srbija “poštuje teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine i integritet RS -a u BIH”.
Činjenica da je Dodik sada odlučio djelovati pojednostavljenu tezu da je Vušićev čovjek u Bih. Vlada Srbije pod velikim domaćim pritiskom zbog velikih prosvjeda uzrokovanih vjerojatnom korupcijom i neuspjehom tijekom izgradnje kineskog projekta infrastrukture, zbog nadstrešnice željezničke stanice u drugom najvećem gradu Srbiji, s 15 osoba.
Štoviše, iako je Vušić na kraju Bidenove administracije privatno pozdravio američke sankcije s ciljem srpske naftne kompanije NIS, bio je spreman žrtvovati srpsko gospodarstvo, s obzirom na to da strane banke počinju povlačiti suradnju s NIS -om.
Vučić, vješt političar koji se temelji na ekonomskom razvoju Srbije, teško je potaknuti Dodika da preuzme tako rizične poteze točno kad mu je tlo zalijepljen pod nogama.
Ova nadolazeća ekonomska kriza ima korijen Srbije od ruske energije i prodaje većinski udio u Nis Gazpromneft -u 2008. godine. Godine prije nego što je Vušić došao na vlast.
Dodikovo ponašanje nosi sve ocjene ruskog utjecaja. 1. travnja otputovala je u Moskvu, gdje Moskva nije samo Garant Dayton, već da će Rusija zalagati za ukidanje međunarodnih institucija u BIH -u, posebno Ured visokog predstavnika.
Dodik, kao što se čini, lobira u Trumpovoj administraciji da ukine svoju zabranu ulaska, očito vjerujući da njihovi pokušaji da dovedu Moskvu kako bi dali način da daju alat za daljnje destabiliziranje Bosne.
U tom kontekstu, Tramps (Trump) bi umjesto toga trebao biti u stanju znati Moskvu da svako rješenje rata u Ukrajini i ozbiljno ponovno angažiranje mora biti nadgledano uloga Rusije i ugovornog biha s slovom i duhom Daytona. Balkani su previše važni za europsku sigurnost, a možda i za međunarodni nalog, koji se sada jednostavno slažu s ruskim igrama na ovom “drugom frontu”, bez primanja odgovarajuće koristi zauzvrat.
Sporazum o Ukrajini da će zanemariti Bosnu i Balkana rezultirati Putinom kako bi zadržali sve do sada, te nastavlja i potiče novu nestabilnost na cijelom Balkanu.
NATO i njegova misija EUfor u BiH dali su saznanje da su spremni spriječiti destabilizaciju zemlje. A ako je Dodik izazvao proglašenje neovisnosti za West i Vučiće, nesumnjivo bi reagirali i vratili Daytonov okvir koji odgovara legitimnim interesima sva tri sastavne vrste.
To bi omogućilo Vučiću da ga barem djelomično pusti ruski zagrljaji i lažni napori da se predstavi kao prijatelj srpskog naroda.
Drugim riječima, ako bi Dodik shvatio svoje prijetnje, ova kriza, kao i mnogi drugi, mogla bi predstavljati ne samo izazov, već i priliku, a takva se prilika ne treba propustiti, zaključena u analizi CEPA.
