Ana Mrnjavac za “PulsAsfalta”: Žao mi je Farisa, ni on nije dočekao maturu kao Denis

Prije 16 godina u prepunom sarajevskom tramvaju bez razloga se ugasio život Denisa Mrnjavca. Trojica huligana brutalno su pretukla 16-godišnjeg Denisa i izboli ga nožem, a on je dan kasnije preminuo od zadobivenih ozljeda.

Denis je bio učenik drugog razreda srednje škole Katoličkog školskog centra u Sarajevu. Na povratku kući, 5. veljače 2008. godine, u tramvaju broj 209 napala su ga trojica maloljetnih huligana, iako nije ništa poduzeo.

Netko sebi daje za pravo da ga ubije

Denis, kao ni nevino ubijeni maturant Pete gimnazije na Dobrinji Faris Pendek (19), koji je ubijen 28. januara na Otoci, nisu poznavali ubice, narkomane naoružane pištoljima i noževima.

Ana Mrnjavac, majka ubijenog Denisa, u razgovoru za portal “PulsAsfalta” kazala je da se ni nakon 16 godina ništa nije promijenilo jer se i dalje ubijaju nedužna djeca Sarajeva.

– Nažalost, ni nakon 16 godina ništa se nije promijenilo, vršnjačko nasilje je i dalje prisutno, nedužna djeca stradavaju, a nasilnici i huligani se “ponose na sva svoja djela” i ponašaju se kao “heroji ulice”. Ne želim previše pričati o svom unutarnjem osjećaju, ne volim da me ljudi sažalijevaju, ali činjenica je da mi je svakim danom sve teže… Preteško je, zapravo nemoguće, prihvatiti činjenicu i okrutnu stvarnost da ste izgubili dijete samo tako, bez ikakvog razloga – kaže Ana Mrnjavac.

– Cijeli život si usmjerila na njegov rast, radovala se njegovim uspjesima, bdjela nad svakom njegovom boli i sve dijelila s tim malim bićem koje ti je važnije od sebe i onda, tek tako: Netko si je dao za pravo da ga ubije ! I nakon 16 godina teško je prihvatiti da se život tako nemilosrdno poigrao s tobom i onom koja je bila cijeli tvoj svijet. Sjećam se, kao u transu, onih velikih protesta nakon Denisova ubojstva. Jedina misao koja mi je tada prolazila kroz glavu bila je: ‘Bože, zar je moralo biti ovako? Je li moje dijete “odabrano” da konačno ujedini ovaj grad, ove ljude?! Tamo ispred Katedrale okupilo se na tisuće ljudi, svi su mislili isto, svi su slali jasnu poruku svijetu, osuđivali su nasilje i zlo učinjeno nedužnom dječaku, znajući da to dijete mogao biti njihov, ipak su svi bili SAMO LJUDI.

Ana Mrnjavac navodi da je njen Denis postao simbol nevinog stradanja djece Sarajeva.

Simbol nevine stradale djece

– Moj Denis postao je simbol nevine djece ovoga grada, a moja je jedina želja bila da se zlo nikada i nikome ne ponovi, i dogodilo se. I ponavlja se… Tugujem i tugujem za svakom žrtvom, tugujem i za roditeljima jer ne znaju kakvu agoniju i dalje proživljavaju. Žao mi je Farisa, taj dečko nije stigao do mature, nije ni Denis. U svakoj tragediji žalim i svoje dijete – kaže Denisova majka i nastavlja:

– Nažalost, ništa se bitno nije promijenilo, zakazao je sustav, zakazala je država, škola, roditelji u odgoju, izostalo je buđenje svijesti mladih i njihovo usmjeravanje prema pravim životnim vrijednostima. I što to znači da neki ljudi odgajaju i obrazuju djecu po svim moralnim načelima, kada oni nisu ni kritična masa, kada su većina oni koji su prepušteni ulici i koji su izbjegli prolazak kroz fazu kućnog odgoja. , nažalost. Ovi prvi postaju žrtve neodgojenih nasilnika.

Obratite pozornost na ovaj užasan problem

– Ne radi se dovoljno u tom smjeru, treba stalno podsjećati i ukazivati ​​na zlo koje je tu, među nama… Između ostalog obećano je i spomen obilježje mom sinu, kao simbol nevine djece našeg grada. , koja bi stalno podsjećala mlade da nasilje nema smisla ni svrhe, jer ono donosi samo patnju… Donesena je i odluka o osnivanju nagrade Denis Mrnjavac, za najbolje škole i pojedince, ali sve je to samo “mrtvo pismo”. Sve dok se na svaki način ne obrati pažnja na ovaj strašni problem, nedužna djeca će i dalje biti žrtve nasilja, a mnogi roditelji osuđeni da ostatak života provedu tugujući – rekla je Ana Mrnjavac za “PulsAsfalta”.