U Prijedoru je devedesetih godina prošlog stoljeća nestalo 3.176 civila, uglavnom nesrpske nacionalnosti. Za više od 470 još uvijek se traga. Dok udruge žrtava pretpostavljaju da negdje postoji još barem jedna masovna grobnica s još žrtava, sve je teže doći do točnih informacija o lokacijama.
Govorio je Amor Mašović, čovjek koji je postao simbol potrage za nestalima tijekom rata u BiH, a koji je godinama radio kao predsjedavajući Upravnog odbora Instituta za nestale osobe Bosne i Hercegovine. Anadolu Agency o masovnim grobnicama na tom području, ubijanju civila, ali i neidentificiranim posmrtnim ostacima više od tri desetljeća nakon rata.
Prva presuda za genocid
Istakao je da je “Prijedor važan i specifičan po tome što je to praktično prva presuda za genocid izrečena za područje općine Prijedor”.
– Na području općine Prijedor u periodu od 1992. do 1995. godine dogodio se genocid, i to je sudski osuđeni genocid. Nažalost, rijetko se spominje u našoj javnosti, ljudi ili ne znaju ili se jednostavno ustručavaju to javno iskazati. Javno kažem da se u Prijedoru dogodio genocid. Srpski vojnik Dragan Opačić, pripadnik Prve gardijske motorizirane brigade, rođen 1975. godine, zarobljen 1995. godine na Treskavici, kao ratni zarobljenik, priznao je optužnicu Višeg javnog tužiteljstva u Sarajevu na suđenju pred Višim sudom. godine u Sarajevu. Priznao je optužnicu koja ga tereti za ratni zločin protiv civilnog stanovništva i genocid. On je ta djela priznao. Osuđen je na deset godina maloljetničkog zatvora, jer je ova djela počinio kao maloljetnik – pojasnio je Mašović.
Podsjetio je da je Opačić osuđena za ubojstvo 25 logoraša u Trnopolju, od čega su dva ubojstva klanjem, te deset silovanja, među kojima je i silovanje maloljetnih djevojaka.
– Ovo je prva presuda za genocid na području bivše Jugoslavije, prva presuda nakon Drugog svjetskog rata za genocid. Čudi me da intelektualci i ljudi koji se bave istraživanjem ratnih zločina ne znaju da je ovo prvi presuđeni genocid na ovim prostorima. Inače, rijetko se spominju druge presude za genocid, jer je vrlo često u prvom planu Srebrenica, ali za genocid je presuđeno i općinama Kotor Varoš. Za općinu Osmaci sudio je Đurađ Kušljić. Također, jedna osoba je optužena za genocid, ali nije osuđena, iako je Bavarska pravosudna komora zaključila da se na području Foče dogodio genocid, iako optuženi nije odgovoran za taj genocid – istaknuo je Mašović. van.
Podsjetio je da je Nikola Jorgić, koji je preminuo u zatvoru u Njemačkoj, osuđen za genocid na području Doboja.
Tri velike masovne grobnice sa stotinama tijela
U Prijedoru je devedesetih nestalo 3.176 civila, uglavnom nesrpske nacionalnosti. Za više od 470 još uvijek se traga.
– Prijedor je specifičan po mnogo čemu, ne samo po logorima. Tu su zapravo logori za likvidaciju – Omarska, Keraterm, Trnopolje. Prijedor je karakterističan po tome što broj evidentiranih nestalih osoba, odnosno 3.176, nije jednak broju ubijenih Prijedorčana koji se prema nekim istraživanjima kreće oko 5.000. U Prijedoru je više od polovine svih nestalih pronađeno u samo tri velike masovne grobnice. Tu je masovna grobnica Tomašica s njezinom sekundarnom grobnicom Jakarina Kosa. I to je prvi utvrđeni slučaj premještanja posmrtnih ostataka, koji će se u najdrastičnijem obliku manifestirati kasnije 1995. godine u Srebrenici. Tu su i Korićan stijene i Stari Kevljani – pojasnio je Mašović.
Naglasio je da ova situacija ukazuje “da se radi o genocidu”.
– Da se organizirano, sustavno i planski radilo na prikrivanju ‘običnih’ ratnih zločina ili da su zločinci, planeri, organizatori već bili svjesni da je ono što čine genocid i da dokaze o njegovom počinjenju svakako treba uništiti – kazao je. Mašović.
Najmanje 75 masovnih grobnica
Posmrtni ostaci ubijenih prijedorskih Bošnjaka i Hrvata pronađeni su na 501 lokaciji i u 75 masovnih grobnica, na području deset općina iu tri države, odnosno u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Srbiji.
– Pronađeno je najmanje 75 masovnih grobnica s tri ili više žrtava. Uz Tomašicu i njezinu sekundarnu Jakarinu kosu, tu su i Hrastova Glavica sa 124 žrtve, plus dvije žrtve iz Drugog svjetskog rata, te Korićanske stijene nazvane ‘kamena grobnica’ u kojoj je strijeljano više od 200 logoraša. Tu je i grobnica Starih Kevljana zajedno sa Kevljanima. Tu su i velike grobnice kao što su Redak I, Redak II, jama Lisac, u kojima su pronađene i ženske osobe – kazao je Mašović.
Prema podacima Instituta za nestale osobe Bosne i Hercegovine, u masovnoj grobnici Stari Kevljani ekshumirano je 456 slučajeva, u Tomašici 483 slučaja, au Korićanskim stijenama oko 200 slučajeva.
Mašović se prisjetio i ekshumacija kojima je prisustvovao. Kod žrtava su pronalazili različite predmete, ovisno o području gdje je obavljena ekshumacija.
– Žrtve koje su ubijene ispred kuća, štala, garaža ili na radnom mjestu, a isti dan ili dan kasnije dvije su prebačene u Tomašicu, znale su kod sebe imati neke dokumente, čak i za neki objekt. Naišli smo na sat Seiko 5 koji nam je pomogao utvrditi datum njihova ubojstva, jer su istražitelji Danskog instituta otkrili da je taj sat, nakon što je pomicanje kazaljke prestalo, otkucavao 24 do 48 sati. Ako su žrtve bili logoraši, onda su najčešće bile bez ikakvih dragocjenosti i dokumenata. One žrtve koje nisu prošle kroz logore imale su više elemenata za klasičnu identifikaciju – rekao je Mašović.
Kazao je da “silovanja, logori za likvidacije, logori, masovne grobnice, jame kao masovne grobnice, rijeke u Prijedoru i oko Prijedora, broj ubijenih i nestalih, jasno govore u prilog tome da je na području Prijedor“.
– Svaka dvanaesta nestala osoba na području općine Prijedor je ženskog spola, uključujući i djevojke. Svaka trideseta nestala osoba je dijete do 18 godina – istaknuo je Mašović.
Na području Prijedora i dalje se traga za više od 470 žrtava koje se nalaze u pojedinim masovnim ili pojedinačnim grobnicama. Postoji i veliki broj neidentificiranih posmrtnih ostataka iz kojih je nemoguće uzeti DNK i koji će vjerojatno ostati neidentificirani.
Mašović se ne slaže da se ti posmrtni ostaci pokopaju zajedno, u jednu grobnicu sličnu grobnici.
– Nisam sklon takvim rješenjima. Nisam za rješenja da nekad ekshumirane žrtve iz masovnih grobnica sada pokapamo u masovne grobnice. Postoji pametnije, dugoročnije, inteligentnije rješenje, a to je da se svaki dio kostura, pa i najmanji dio, pokopa posebno. To je skuplje rješenje, ali broj takvih žrtava u Šejkovači nije toliki da ga država ne bi mogla financirati. Ti dijelovi kostura trebaju biti pokopani pod sudskim kodom pod kojim su ekshumirani. Riječ je o ljudima koji su bili u logorima i kasnije strijeljani rame uz rame s onima koji danas imaju nišane. Zašto bi se razlikovali od njih? Zašto opet moraju ići u masovne grobnice? Ne moraju i ne trebaju – pojasnio je Mašović.
Smatra da su ti ostaci neidentificirani iz više razloga, a jedan od njih su pogreške u klasičnoj identifikaciji.
– Tada nije postojala DNK metoda. Drugi razlog je taj što su skeletni ostaci toliko oskudni da je iz njih nemoguće izdvojiti DNK profil i na temelju toga ih identificirati. Treći mogući razlog, a takvih je slučajeva najmanje, je da je DNK profil izoliran iz potpunog ili nepotpunog kostura, ali ne postoji podudaranje s DNK profilima iz krvi živih srodnika. To je tako, jer oni nemaju bliže rodbine – istaknuo je Mašović.
Kazao je da na području Prijedora postoji vjerojatno još desetine masovnih i stotine pojedinačnih grobnica. No, počinitelji ili oni koji znaju gdje su i danas šute.
– Zavjet ili zavjera šutnje zapravo je ono što me najviše plaši. Bojim se zavođenja velikog broja ljudi srpskog naroda na ovim prostorima, prije svega BiH. entitetu Republika Srpska, te u susjednoj Srbiji. Njihovo slijepo slijeđenje vođa koji ih očito vode u ponor. Potpuno mi je neshvatljivo da netko tko je izravno ili neizravno svjedočio odvođenju svog prvog susjeda danas o tome šuti, šuti o lokacijama gdje su ti ljudi odvedeni. Poznato je da je u Tomašicu morao doći čovjek koji je došao s drugog mjesta, a ne s područja Tomašice, da nas odveze i pokaže nam gdje je ta grobnica – dodao je Mašović.
Kolektivna dženaza u Prijedoru
Danas će u Prijedoru biti klanjana kolektivna dženaza i obavljen ukop za još četiri žrtve. Danas će biti ukopani Badema Musić, Nazif Musić, Enver Alji i Alija Forić.
Vjerski program u 12.15 sati, nakon čega će biti klanjana dženaza koju će predvoditi reisul-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Husein ef. Kavazović.
