Ajla Efendić danas ukopava svoja dva bratića Hasiba i Ćamila. Zapravo, to su slike njezina oca, ali ih i ona tako zove.
– Bili su to stariji ljudi, invalidi. Jedna ruka je bila potpuno nepomična, druga se slabije pomicala – ispričao nam je Efendić suznih očiju i drhtavog glasa.
Nisu pobjegli, sve i da su htjeli – ne mogu.
– Ubijeni su na kućnom pragu. Tu smo ih našli, odnosno njihove lubanje. Ništa više od posmrtnih ostataka nismo uspjeli pronaći – kazao je Efendić.
Već je pokopala djeda i još jednog bratića.
– Moja baka je preživjela. Prešao je taj put smrti. Ali usput je izgubio brata. I on je bio stariji, nije nosio oružje, nije se branio – istakao je Efendić.
Odlučili su se za ukop kako bi Hasib i Ćamil našli mir.
– Nadamo se da ćemo pronaći još posmrtne ostatke – rekla je.
