Adnan Fazlagić Fazla je u 38. godini doživio težak srčani udar, nakon čega je uslijedila borba za njegov život. Za oporavak mu je bila potrebna transplantacija srca, a priliku za novu priliku dobio je u Ljubljani 2014. godine, kada je operacija uspješno izvedena.
Budite oprezniji
U razgovoru za “Puls” priznaje da su sve njegove tegobe nestale od jutra 22. decembra, kada se probudio nakon transplantacije, te ističe kako je važno da građani shvate važnost doniranja organa.
– Sada živim život kao i većina građana, radim, putujem, uživam u svakom danu koliko god mogu, veselim se svakom jutru kad se probudim. Za razliku od mnogih drugih bolesti, gdje je liječenje teško i dugotrajno, transplantacijom čovjek dobiva priliku da mu tegobe prođu kao “rukom odnesene”. S vremenom se navikneš da malo više pažnje posvećuješ stvarima koje si prije zanemarivao, točnije osvijestiš i uživaš u običnim stvarima koje zdrav čovjek možda ne bi ni primijetio – kazao je Fazlagić.
Napomenuo je kako mu se sve dogodilo u trenutku kada je osjećao da je pri punoj snazi, no život mu se okrenuo za 180 stupnjeva i došao je u situaciju da ne može raditi ni banalne stvari koje svakodnevno uzimamo zdravo za gotovo.
– Od tada u svakoj prilici nastojim o tome govoriti i svojim primjerom pokazati koliko to znači i koliko dobra može donijeti pojedincu, obitelji i cijelom društvu. Ljudi na našim prostorima znaju što je transplantacija, ali me malo čudi, pogotovo ove godine kada je napravljen veliki broj kadaveričnih i srodnih transplantacija, dosta me ljudi pitalo da li, kada se organi uzimaju iz kadavera umrla osoba, ta osoba se može probuditi i slično, što me je ponukalo da shvatim da o tome treba još više govoriti i ljudima objasniti da je moždana smrt nepovratno stanje – pojasnio je Fazlagić.
Svijetli primjeri
Druga stvar, kazao je, su svijetli primjeri obitelji koje su u najgorim životnim trenucima smogle snage, prisebnosti i hrabrosti da u svojoj boli donesu odluku o darivanju organa, koja je promijenila život nekolicini ljudi u našoj zemlji .
– Svima koji su to prošli, pa tako i onima koji se nadaju da će doživjeti transplantaciju, kažemo da nam bez donora nema života. Na vlastitom primjeru, osobi koja je umrla prije 10 godina, brojao sam dane života. Ipak, sasvim slučajno mi se ukazala prilika i uhvatio sam se za slamku spasa – zaključio je Adnan Fazlagić.
Sve faze
– Sin mi je bio u osnovnoj školi kad sam se razboljela. Tu sam dočekao njegovu malu maturu, završetak srednje škole, fakultet, zaposlenje, a to mi je bilo najvažnije u svemu tome. Proživio sam sve te faze njegovog života za koje, nažalost, mnogi nemaju priliku – kazao je Fazlagić.
