Direktor Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu Muamer Džananović uputio je predsjednici Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove Gracieli Gatti Santana, glavnom tužiocu Sergeu Brammertzu i sekretaru Abubacarru M. Tambadou zahtjev za hitno razmatranje svih raspoloživih mogućnosti u vezi s transferom posmrtnih ostataka Ratka Mladića i najavljenom sahranom uz najviše državne i vojne počasti u Srbiji.
Institut je izrazio duboku zabrinutost zbog najava zvaničnika Srbije da bi pravosnažno osuđeni ratni zločinac mogao biti sahranjen uz državni i vojni ceremonijal, ocjenjujući da bi takav čin predstavljao institucionalnu glorifikaciju osobe osuđene za genocid, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine.
U pismu se ističe da pitanje ne zadire u pravo porodice da sahrani preminulog člana, već u odluku države da mu oda najviše počasti, što bi imalo ozbiljne posljedice po dostojanstvo žrtava, autoritet međunarodnog krivičnog pravosuđa, procese tranzicijske pravde i kulturu sjećanja u regionu.
Institut je podsjetio da je Međunarodni sud pravde u presudi iz 2007. godine utvrdio da je Srbija prekršila obavezu sprečavanja genocida u Srebrenici, kao i obavezu pune saradnje s Međunarodnim krivičnim tribunalom za bivšu Jugoslaviju zbog netransferiranja upravo Ratka Mladića radi suđenja.
Institut je upozorio da bi državna i vojna ceremonija mogla dodatno doprinijeti heroizaciji i mitologizaciji Ratka Mladića, relativizaciji genocida i drugih međunarodnih zločina te širenju njihovog negiranja među budućim generacijama.
Od Mehanizma je zatraženo da hitno ispitaju i iscrpe sve pravne, proceduralne, administrativne i institucionalne mogućnosti koje Mehanizmu stoje na raspolaganju prije poduzimanja konačnih radnji u vezi s transferom posmrtnih ostataka Ratka Mladića u Republiku Srbiju, uključujući odgovarajuću komunikaciju i saradnju s nadležnim organima Kraljevine Nizozemske, uključujući traženje garancija da sahrana neće biti iskorištena za glorifikaciju osuđenog ratnog zločinca, kao i sagledavanje posljedica takvog čina na žrtve, povjerenje u međunarodnu pravdu i procese pomirenja u regionu.
U zaključku se naglašava da međunarodna krivična pravda ne završava smrću osuđenika te da se budućnost regiona može graditi isključivo na poštovanju sudski utvrđenih činjenica, odgovornosti, dostojanstva žrtava i vladavine prava.
