U Hrvatskoj je prošle godine rad za opće dobro izvršavalo 35 počinilaca seksualnog nasilja nad djecom. Prema podacima nadležnog ministarstva koje je za 24sata iznio Ured pravobraniteljice za djecu, dodatna mjera izrečena je u samo dva predmeta. Godinu ranije rad za opće dobro izvršavalo je 45 počinilaca, a 2023. njih 57.
Iz Ureda za 24sata upozoravaju da se takva sankcija izriče čak i za teška krivična djela seksualnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta. Kazna, navode, nerijetko traje kraće od psihoterapijskog tretmana žrtve. Posebno ih zabrinjavaju rad za opće dobro i uslovne osude kada nisu praćeni zaštitnim nadzorom ili sigurnosnim mjerama.
Na problem su upozorili nakon slučaja muškarca s područja Žlebina, nedaleko od Virovitice, koji je uhapšen i određen mu je jednomjesečni pritvor. Jedna od žrtava ispričala je za 24sata da je godinama pratio i uznemiravao djevojčice i mlade djevojke te kod njih izazivao strah.
Nakon izlaska iz zatvora bez nadzora
Krivični zakon omogućava zaštitni nadzor nakon izvršenja zatvorske kazne, ali sudovi tu sigurnosnu mjeru izriču izuzetno rijetko, tvrde iz Ureda. Zbog toga počinioci i najtežih seksualnih delikata po izlasku na slobodu najčešće nisu obuhvaćeni obaveznim nadzorom ni stručnim tretmanom.
„Takvu praksu treba hitno mijenjati“, poručuju. Važnom smatraju i dosljednu primjenu mjere opreza kojom se počiniocu do završetka sudskog postupka zabranjuje obavljanje djelatnosti koja bi mogla ugroziti djecu.
Drugi problem je zakonska rehabilitacija. Nakon proteka propisanog vremena osuđena osoba pravno se smatra neosuđivanom i može dobiti potvrdu o nekažnjavanju. Ured navodi da su zaprimali prijave o osobama osuđenim za seksualne delikte koje su se, ponekad već nakon godinu dana, zaposlile u ustanovama ili firmama u kojima dolaze u kontakt s djecom.
Zalažu se zato za trajnu zabranu profesionalnog i volonterskog rada s djecom osobama pravosnažno osuđenim za njihovo seksualno zlostavljanje. Traže i da podaci o počiniocima ostanu dostupni nadležnim organima te da se nakon izlaska iz zatvora uvedu dugoročno praćenje i tretman.
„Djeca rijetko progovaraju o onome što su preživjela“
Iz Ureda podsjećaju da seksualno zlostavljanje može trajno narušiti djetetov osjećaj sigurnosti i povjerenja u odrasle. Djeca o tome često šute zbog prijetnji, straha, srama ili uvjerenja da su sama kriva.
– Zbog toga djeca rijetko progovaraju o onome što su preživjela. Njihova šutnja najčešće je uzrokovana prijetnjama, strahom, sramom te nametnutim uvjerenjem da su sama kriva za ono što im se događa – ističu.
Postupci, upozoravaju, ne bi smjeli trajati godinama jer čekanje na ishod suđenja ponovo otvara traumu. Djeci i njihovim bližnjima od trenutka prijave potrebna je stručna podrška, a djeca moraju znati da nisu odgovorna za zlostavljanje.
Ured također upozorava da zlostavljanju često prethodi dugotrajan proces u kojem počinilac manipulira djetetom i njegovom okolinom. Blage kazne i izostanak praćenja nakon odsluženja kazne, smatraju, povećavaju opasnost da počinilac ponovo ugrozi dijete. Kazna je, dodaju, i poruka žrtvi da su njeno iskustvo i iskaz ozbiljno shvaćeni.
Pozdravljaju novije izmjene krivičnog zakonodavstva kojima je za teška krivična djela protiv spolne slobode isključena mogućnost rada za opće dobro i uslovne osude, ali upozoravaju da zabrana ne obuhvata sve seksualne delikte na štetu djece. Traže da se proširi na svaki oblik seksualnog nasilja nad djecom, kao i stroža pravila za osnivače ustanova, udruženja, obrta i igraonica u kojima se organiziraju aktivnosti za djecu.
Među prioritetima navode donošenje Zakona o Dječjoj kući i potpunu uspostavu modela Barnahus. Prema tom modelu, dijete bi se ispitivalo u sigurnom okruženju, uz stručnjake i institucije okupljene na jednom mjestu, kako ne bi moralo iznova prolaziti kroz traumatična ispitivanja.
